Friday 6 July 2012

Tajland 2003



Zadnje dane u Bangkoku Brale i ja smo se pocastili hotelom s pet zvjezdica. Bilo je super. Sobu ti dodju pocistit ne jednom, nego dva put na dan. Ne da smo je mi nesto zaprljali, to oni ciste iz dragosti. Voce i cokolade se svaki dan dostavljaju u sobu. Sve je u mramoru i svili i stalno se svi brinu za tebe.

Hotel je bio pun bogatasa i urednih ljudi i bogatih Kineza sto su dosli slavit kinesku Novu Godinu i onda smo se dovukli mi...prasnjavi, prljavi i znojni i jos s ruksacima.
Prvu vecer smo osli (preko hotela) na neki dinner cruise po rijeci. Opet ista prica, svi su bili uredni i sredjeni (dobro, i ja sam se malo sredila za to), a Brale traperice i tenisice. Svi su bili bogati i fini ljudi, a mi smo strsali ko trn u oku. No za to je klopa bila super fina i Brale je reko: "De, nakrkaj se sad da ne moramo sutra ic ni u kakve restorane". Onda smo se dobro nakrkali toliko da mi je trbuh pucao i da sam jedva cekala nazad u hotel da skinem hlace i uvucem se u krevet onako naduta.

Sutradan ujutro smo osli na bazen (hotelski). Bogata skvadra (i mi) lezimo, a mali carici sto rade u hotelu nam donose pladnjeve voca i hladne mirisljave rucnike da ne umremo od vrucine.
Buraz i ja smo medju bogatasima primjetili i zenu strasilo sto je izgledala ko porno zvijezda u penziji. Bila je ocajna. Stara jedno 50 godina s previse ocigledno napravljene kirurgije. Mrsava do anoreksicnosti, ali sa dvije smijesne plasticne lubenice umjesto sisa. Povrh svega je nosila bijelu tangu, a gore nis i bila je s muskarcem koji je imao jedno 90 godina.
Kasnije smo malo osli u jaccuzi da vidimo i mi seljaci sto je to. Tamo smo se upoznali s bogatim Kinezom iz Hong Konga koji je dosao proslavit kinesku Novu Godinu i onda mi rekao (nakon sto sam objavila da bi vrlo rado posjetila Hong Kong) :"Da, Miss, molim vas dodjite i pomognite nasoj tesko oboljeloj ekonomiji!"
Taj bi se uslagirao da dodje kod nas u Hrvatsku. Tek bi onda vidio sto znaci tesko oboljela ekonomija.

Treci dan je bilo vrijeme za ic i Braletu i meni je bilo zao samih sebe. Kad smo se checkirali out iz hotela, dosla nam je piculjica u tradicionalnom Thai kostimu (sto sve piculjice i carici nose u hotelu) sto radi tamo i pitala nas da li nam je bio ugodan boravak, trte mrte...rekli smo joj da nam je zao sto idemo i da nam je pogotovo zao sto odlazimo u hladnocu i zimu na sto je ona odgovorila:"Da, znam kako je. I ovdje je zima sad i svi se smrzavamo."
Vani je bilo 40 stupnjeva, al jebiga, njima je to zima i ne meres im objasnit da kad je kod nas zima da ti se krv ledi u zilama i da ne hodas okolo u majici bez rukava i znojis se.

U avionu nam je bilo jos gore, gnijezdili smo se i pekmezili i bili sutljivi ko guzice.
Kad smo sletili na Heathrow, odmah mi se krv sledila u zilama i prohujao me ledeni vjetar i zameo me snijeg. Htjela sam da me imigracija posalje nazad, al se nisu htjeli smilovat. Jos kad sam vidjela kisela engleska lica.....JOOOOOJ!!!

0 comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...