Friday, 6 July 2012

Tajland 2003



Danas sam se konacno maknula iz onog gradica u vukojebini i dosla nazad u Chiang Mai. Voznja je bila luda i nezaboravna kao uostalom i sve drugo u Tajlandu.
Kupili smo kartu za mini bus i pojavio se kombi...mislim, ono..najobicniji kombi. Rekli su nam da obicni bus ne mere proc tim putom jer je strmoglav, uzak i vijugav te da ima puno odrona zemlje i tak pa je kombi sigurniji.

U taj kombi su nagurali po cetvero-petero ljudi na tri sjedala. Doduse, moram rec da su burazu, meni i jednom Izraelcu dali samima tri sjedala jer im vjerojatno izgledamo veliki i nezgrapni pa su nas odlucili ne nagurivat. Mi smo bili jedini zapadnjaci i bilo nam je nezgodno jer su sjedala radjena za mini ljude. Ja se ovdje osjecam ko dzin. Kao ono..."E, nu pazi, ide div. Ime joj je Marisi. Aaaa, spasavaj se ko moze."

Vozac kombija je cim je sjeo pustio tajlandsku pingilingi muzikicu (nekako ko sitni vez sa sladunjavo vristecim zenskim vokalima) na sav glas. Nisam sigurna, al mi se cini da je tematika muzike bila tugaljiva rodoljubno-ljubavna. To sam zakljucila iskljucivo po ritmu, dakako, a nikako zato jer razumijem Thai.

Ispred nas je sjedila Thai gospodja koja je usla sva napirlitana, u dugim rukavima (zimska sezona, ne ), dijamantnim nausnicama, full make-upu i natapiranom kosom. Ja sam mislila da ce se ziher zguzvat i zali boze tolikog frizerskog truda, ali je bome majstorica izisla nakon sest sati drndanja bez da joj se i dlaka pomaknula s glave i bez da joj se makar orosila gornja usna. Phew, orijentalna majstorica.

Iza nas je sjedila porodica seljaka (cetvero njih na dva sjedala) od kojih je baba svaku krivinu popratila s "AIIIIIIII!!!!!"uzvikom.
Ubrzo nam je postalo jasno da je time samo nagovjestala svoje povracanje na sto je Shlomo (Izraelac) do nas poceo panicno vristat:
"AAA!!! Zaustavite auto!!! AAAAA, ona povraca, AAAAA!!!!".
Vozac je konacno zaustavio auto, al babi nije sinulo da je auto zaustavljen zbog nje te je nastavila povracat unutar vozila.
Ja sam joj onda dala tabletu protiv povracanja u voznim sredstvima, al je ona ocito nije uzela (tko zna sto je ona jadna mislila kakav joj otrov sa zapada dajem) jer smo u svakom polsatnom razdoblju culi: "AIIIII!!!" i onda...rigoletto!
Inace je bilo veselo...Izraelac i mi smo umirali od smijeha i nekomfora, Tajlandjani su umirali od smijeha na nas i svi smo si skupa dodavali vrecice za povracanje i mentol bombone.
Naravno, tu je bio i nezaobilazni military checkpoint. Za kojeg vraga sad, ne znam, al su nam neki Amerikanci iz drugog busa na pis pauzi rekli da je upravo otvorena granica s Burmom te da vjerojatno traze ilegalne imigrante.

Prosli smo i par odrona zemlje i jednog suludog motociklistu koji se skoro zabio u nas na sto je cijeli kombi zavristao "AIIIII!!!!", a ne samo baba.
Mislim da sam se sad vozila svim prijevoznim sredstvima u Tajlandu....avion, vlak, kamion, auto, tuk tuk, kombi, bus i slon.

0 comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...