Wednesday, 4 July 2012

San I Java U Nocnom Busu



Jucer sam se isla opijat sto je znacilo da sam kuci morala nocnim busom.

U nocnom naravno nije bilo mjesta za sjest pa sam se cijelom tezinom naslonila na sipku ne bi li zaustavila klatarenje vlastite mase. Zurala sam okolo i gledala sta ima. Na sipku nasuprot mene se naslonio neki nadnaravno zgodni frajer. Cim sam ga uocila, uhvatio mi je oko. Shit. Sad se moram pravit da nisam buljila u njega. No, bilo je kasno.

Nadnaravni mi se unio u facu i zapoceo:"Tko si ti?".
Bio je pijan, a ja sam bila zapanjena njegovom moci da postavi filozofsko pitanje u pijanom stanju.
"Ovaj.....ja sam Marisi.", rekla sam tiho da ne privucem paznju cijelog nocnog busa.
"I...sta ti mislis?", nastavio je dalje on
"Onaaaaj.....o cemu?"
"O Londonu."
"Paaaaa....ovaaaaaj.....daaaaa, dobro je tu."
"Znaci, nitko te nikad nije ZLOSTAVLJAO ovdin?"

N'te Boze, ovaj ne samo da je zgodan i pijan nego je i nadnaravno lud.
Kakvo zlostavljanje, kakvi bakraci?! Mozda se zeli ponudit da me ON zlostavlja? N'te jada!
U to sam spazila slobodnu stolicu i docepala se sigurnosti iste.

S lijeva su mi sjedila dva Engleza. Pijana, dakako. Jedan se nageo da me pogleda i onda poceo drugome divanit na SPANJOLSKOM kako mu s desna sjedi chica iz Spanjolske. To ja. Drugi Englez mu je na engleskom odgovorio da on ne razumije spanjolski i da prestane srat. Ja sam sutila i mislila da su svi ludi. Osim mene.

U to je dosao i nadnaravno zgodni, pijani i ludi frajer. Nasmijesio se cijelom busu te poceo ispitivat suputnika s moje desne strane...
"A sta ti mislis?"
"O cemu?", rekao je suputnik s desna
Cijeli autobus naculio je usi.
"Prvo mi reci odakle si pa cu ti onda rec o cemu."
"Morocco", rekao je desni suputnik
"Aha....pa sta mislis o Francuzima i Alziru?"
Desni suputnik je prasnuo u smijeh.
Nadnaravni ljepotan ludjak je poceo divanit o alzirskim filmovima circa 1975.
Cijeli autobus se smijuljio u salove i brade. U Londonu se, naime, nitko ne smije ocigledno i naglas na busevima i/ili podzemnoj da ostali suputnici ne pomisle kako ste ludi. Takodjer nitko ne prica ni s kim zbog iste mogucnosti. Nepisano pravilo je da se sve voznje gradskim prijevozom odvijaju u mrkloj tisini i muku. Pri tome svi putnici moraju slozit najbolju "Ne prilazi mi, grizem" facu. Odstupanje od gore navedenih propisa znaci da ste ludjak i/ili turist. I jedna i druga kategorija su najnize kategorije na ljestvici londonskog zivota.

U to je dosla i moja stanica. Ja sam sisla, a veseli bus je nastavio dalje.

0 comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...