Miss Brazil & Miss Venezuela

mam dvije susjede.
U mojoj ulici.
Miss Brazil i Miss Venezuela.
I dobre su picke.
Iako nisu prave missice.
Mislim da bi pothitno trebala nabavit par ruznih frendica jer me sve zasjenjuju ljepotom. A to nije dobro. Jer ja onda ne dodjem do izrazaja.
Bilo kako bilo, jucer smo otisle na kavu, sok, sendvic i kolace.
Tim redom.

Kako smo plenule guzicom na stolice, tako smo uocile da se neka picka za susjednim stolom pocela svadjat s menadzerom cafea. Histerizirala je i vristala i nenadjebivo se dernjala kako je menadzer agresivan.
Menadzer je bio tih i pokusavao sredit situaciju. Histerioza se nije dala i vristala je sve vise. Pomislila sam da ce joj vriskovi uskoro dostic kriticnu tocku i polomit sve case u restoranu.
Zvukom.
Histericnim.

Nekad me sramota sto sam zensko. Jer, primjetila sam...uvijek su zene te koje nesto histeriziraju i drame rade. Od muhe slona. To nam je specijalizacija. Nadala sam se da ja nisam takva, a onda sam se sjetila bezbroj situacija u kojima sam ja zapala u vristeci, histericni trans.
Sranje.

Miss Brazil je uzbudjeno gledala u scenu i rekla:"Hej, a mozda ce se potuc."
Ja sam rekla:"Samo ako je Brazilka. Vi picke se volite tuc."
Miss Brazil je rekla:"Volimo.", i prepricala nam par tucnjava iz njenog burnog zivota.
Miss Venezuela je gledala zapanjeno i rekla da se ona nikad nije tukla.
Nisam joj vjerovala. Ipak je ona iz latinske Amerike. A tamo se picke vole tuc.
Za razliku od nas u Evropi koje prvo kaziprstom prijeteci masemo protivnici ispred nosa i gurkamo se, a onda u kriticnom trenutku odustanemo od fizicke tucnjave jer bi mogle slomit nokat, latinoamericke picke se potuku na smrt.

Sjecam se kad smo prosle godine brat i ja krenuli u obilazak Brazila i prisustvovali tucnjavama.
Sve pocne poznatim histericno-uzbudjenim mahanjem kaziprsta ispred nosa protivnice. Onda se malo poguraju i vriste. Obicno vriste nesto u stilu: "Picko, znam da si spavala s mojim Rodrigom/Nelsonom/Joaom/Renatom!!!!"
Druga onda kaze: "Ko ti je kriv kad ne znas zadrzat svog muskarca!!!"
Prva picka na to poludi i uz ratni poklik zakopa nokte u kosu i lice druge.
Dotad se vec skupi narod (obicno muski) i arlaucu i penju se na krov obliznjih automobila ne bi li bolje vidjeli. Potom pocnu i navijat. Ni u kojem slucaju ne pristupe rastavljanju protivnica. To bi bilo nedopustivo.
Sjecam se da sam prilikom jedne takve tucnjave, dok su oko mene letili lazni nokti, umeci za kosu i stikle, naivno pitala Latino Pizduna zasto niko ne rastavi gladijatorice. Pizdun me pogledao kao da sam s Marsa pala i reko:"Samo ako izgleda da su u stvarnoj opasnosti."
"Budalo, pa jedna vec krvari iz nosa", rekla sam ja.
Pizdun se nasmijao i nastavio navijat.

Tok misli mi je prekinuo Cimer koji je pijan bauljao ulicom bas u to vrijeme. Svi zajedno smo krenuli doma.
Miss Venezuela je pitala odakle mi je cimer.
"Englez", rekao je on vazno i pijano.
"Al tata mu je Spanjolac", dodala sam ja.
"AIIIIIII, papito!!!! Pa ti pricas Spanjolski", usplahirila se Miss Venezuela.
"Ne prica", rekoh ja
"Pricam. BUENAS NOCHES!" izderao se Cimer.
Issa ti, blamaze.

Konacno smo dosli kuci. Cimer se poceo valjat po podu i jaukat.
Natjerao me da mu napravim sendvic. Namazala sam mu pastetu na kruh.
Imao se obraza zalit da to nije sendvic nego feta kruha namazana necim.
Poslala sam ga u tri picke materine. On se i dalje valjao po podu i umirao od smijeha.
Nisam znala dal da mu kazem da postaje alkoholicar.