Krkanje

Onomad smo Guzijola i ja opet osli na krkacinu.
Htjela sam organizirat morokansko-spanjolski restoran da mozemo vikat Ole! i opijat se sangriom ili koktelima, al se Guzijoli ne da hodocastit u metropolu nego nediljom kad je sve zatvoreno, pa tako i restorani.

Nije nam bilo druge nego u neki drugorazredni talijanski restoran koji je bio otvoren.

Na krkacinu sam povela i Brusa. Za ukras. Jer nikad ne progovori. Padala je kisa.
Tog dana sam otkrila da se Guzijola ne snalazi u prostoru i vremenu...
"Ja sam ovdin, di ste vi?", zacvrkutala je ona preko telefona.
"Ovdin.", rekla sam lijeno ja
"Di ovdin?", zbunila se Guzijola
"Ondin di smo se dogovorili"
"Di?"
"A di's ti, matere ti?"
"Kod plakata za mjuzikl "WeWill, We Will Raaawwwwk You!""
"Guzijola, dogovorili smo se kod tjub stanice, izlaz Oxford st, ne Totenham Kourt Roud. Dolazi amo. Oli ne vidis da kisnem."

Nedugo zatim vidjela sam Guzijolu kako plaho ko srna u svijetlosmedjem kisnom mantilu te francuskoj beret kapici (di je to samo pokupila, Issa ti?!) prelazi cestu ka suprotnoj strani i koraca PREMA "We Will, We Will Raaaaaawk You" plakatu.

Driiing driiiiiing!!!!
"Guzijola, krenula si na suprotnu stranu."
"Sta? Kako? Di ste vi?"
"OVDIN!"
"Di ovdin?"
"Guzijola, ja tebe vidim. Gledam ti u potiljak.", mozgom mi je prosla misao kako bi je lagano mogla snajperisat da sam kojim slucajem snajperist: "Vidis li ti mene?"
"Jok!"
"Guzijola, okreni se."
"A-a"
"Guzijola, na suprotnoj strani ulice, nu, nu, MASEM ti."
"Jok!"
"GUZIJOLA!!!!"
"Ajooooj, vidim te sad."

Opet je presla ulicu. Iscmakali smo se. Budnim okom sam pratila da ne bi Brusov cmak trajao duze od jedne nanosekunde. Nije.

U restoran smo usli pokisli ko gmazovi. (ne znam dal gmaz moze pokisnut, al ovo je metafora....ili onomatopeja...ili nesto).
Konobari nas nisu sljivili pola posto i nisu nas htjeli sjest za stol.
Brus je uzeo stvari u svoje ruke i krenuo prema stolu.
"Brus, Brus, ne sramoti nas. Moramo cekat da nas sjednu.", prosiktale smo Guzijola i ja ispod glasa.
Brus je mahnuo rukom i reko nesto u stilu "Ko ih jebe, ja sam gladan."
Cim je konobar vidio kako mu se Brus razmahao i razbahatio po teritoriju, dotrcao je da nas sjedne.

Primjetila sam da je tapecirung na mom sjedalu bio poderan.
"Mislim da je ovo shit od restorana. Necu ovdje vise jest.", rekla sam Guzijoli.
"Al nisi hranu jos probala..."
"Sta imam probavat...nu kako im je tapecirung podrapan. Ne meres ni guzicom plenut kako spada."

"Sta ocete krkat?", rekao je ulizani konobar.
"Ocu krkat steak!", rekla sam ja.
"E, ako oces steak, morat ces cekat 20 minuta."
"Ma nemoj, za 20 minuta mos kravu travom napast, izmust, ubit, odrezat steak, stavit ga u tavu i ispec. Taman posla da cu cekat.", pomislila sam

"Daj sta das", reko ja
Dao mi je pizzu.
Bila je dobra.