Saturday, 7 July 2012

Krk U Islingtonu



"Lozinka!!!", dreknula sam na videophone.
Na ekranu se vidjela Guzijolina bujna, crvena te nadasve kovrcava kosa kako vijori.
"Erm...ovaj...sta...lozinka...khm...otvaraj", zbunila se Guzijola.
Posto nisam ni sama znala koji je pravilan odgovor, momentalno sam odlucila da "Otvaraj" moze bit lozinka te pustila Guzi u moje dvore.

"Brus isto ide s nama", obavjestila sam je vazno.
Plenule smo guzicom na kauc te pocele raspredat, a Brus se otiso presvuc iz bermuda u nesto postenije.
Bar sam ja pomislila da se otiso presvuc.
No nije.
Jer se po ure kasnije pojavio u istom izdanju.
"Erm...Brus, pa zar se nisi otiso presvuc?"
"Ne.", rece Brus
"Pa Brus mi smo spremne. Samo tebe cekamo.", rekoh ja sad vec vidno iznervirana.
"Pa sta ne kazete....sta ja znam", branio se Brus i otiso se presvuc. Ovaj put uistinu.

Po izlasku iz kuce, pocele su peripetije.
"Dakle....ovaj...ti ne bi indij..."
"NE!!!!!", prekinula me Guzi borbenim poklicem.
"A to ne volis ili...?", pitao je Brus nevino.
"NE!!! NE VOLIM!!!", dreknula je opet ona.
Brus se doduse nije dao smest:"Pa kako ne volis? Jesil sve probala? Pa imaju raznog...ima chicketine i povrca i nije sve curry i..."
Dok je on raspredao Guzijolino lice se sve vise i vise oblacilo.
Vidila sam da je vrag odnio salu te poceh gledat Brusa iz prikrajka pogledom "usuti-i-ne-pitaj-jer-ce-eksplodirat".
On, naravno, nije skuzio suptilnost pogleda te sam morala posec za dodatnim mjerama:"Brus, pusti je. Vis da nece jest indisjko. Nes je nagovorit."

Na kraju odosmo u talijanski restoran.
I dok je Brus jeo sol, a Guzijola ispijala limunadu, ja sam razmisljala cime mogu impresionirat Guzi.
"Guzi, pocela sam ucit japanski."
"A sta znas rec, a?", rece ona potpuno nezainteresirana.
"Pa ovaj...znam rec...Japan, kimono, karate, dobar dan, dobro jutro, laku noc, ja sam Marisi, kako si, dobro sam, gospodin, izvinite, jedan, dva, tri...."
"Dobro, dobro....dobro je za pocetak.", prekinula me ona.
Krava uopce nije bila zainteresirana.
Morala sam izvuc adut iz rukava.
"Ali znam stogod i napisat"
"Oho...a sta?", podigla je konacno pogled Guzijola.
"Znam napisat jedan, dva, tri....i cetiri." rekoh ja i demonstrirah isto prstom na stolnjaku.
Mislim da sam je impresionirala.

0 comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...