Crtice Iz Hrvatske-Vis

"Ovo je moj rodjo. Upoznajte se.", pokazala sam prstom na prposnog rodju netom sto smo sisli s trajekta za Vis.
"Drago mi je. Ja sam Brus. Nego...di su ovdje plaze?", pitao je Brus.
"Svugdje oko tebe.", pokazadoh ja teatralno rukom na krs, kamen i stijene.
Brus je pogledao i sutio.

Nesto kasnije smo se i uputili na plazu. Rodjo je bio oboruzan rucnicima da mu bude mekano za guzicu na kamenu, a Brus i ja smo bili nadobudni i nosili saronge ne bi rec da se plaze u Hrvatskoj sastoje od najfinijeg mekanog pijeska.
Na plazi se Brus odjednom uzjogunio pokazujuci na sljunak ovecih razmjera:"Ovo je plaza???!!!"
"Aha.", reko je rodjo plenavajuci guzicom na rucnik.
"Ovo je za mene novi koncept plaze.", slegao je ramenom Brus i dobro ozuljao guzicu na Viskom golom kamenu.

Nedugo zatim, Brus je odlucio unic u more.
"Unidji unidji. Toplo je.", vikao je rodjo.
Brus je uniso stilom pickica (za to je kriv kamen), zakljucio da je more ledara al nakon 5 minuta poceo se bahatit i plivat kraulom prema pucini.
"Brus, Bog te mazo, ne idi daleko. Bruuuuus!!! Pazi na camce!! I morske pse! Bruuuus! Jebate led.", derala sam se.

Nakon sto se vratio, obavjestila sam ga da Jadransko More vrvi od morskih cukaca. Rodjo mi je pokvario racunicu i reko da je zadnji slucaj izjedanja covika od strane cuke (morskog) bio daleke tisucudevestoineke godine.
Ja ne budi lijena, nadodah da se ne uzda u taj podatak jer ribari svako malo na palubu izvuku kakvog cukca. Velikog bijelog. Morskog.
Jos sam rekla Brusu da vrvi od zmija i za ilustraciju mu pokazala clanak o straici koju je ujeo poskok. Sve sam zabiberila pricom kako vrvi od mina, a rodjo potvrdio gorespomenuto pricom o nizozemskom turistu koji je lani nagazio na jednu.

Sad se nadam da je Brus dovoljno prestrasen da ne odluta dalje od mog budnog oka.
Jer, ako cemo iskreno, ja ne znam kako je on zivio prije nego sto je imao mene da pazim na njega i upozorim ga na opasnosti koje vrebaju na svakom uglu.