Indija-Dolazak U Gou

Nakon Bombaya, uputile smo se na Gou.
Kupili smo karte avio prijevoznika Indian Airlines.
"Ej, nu, sta mislis ocemol' se srusit, a?", upitala sam Kravu Ljepote.
"Ma necemo."
"Mmmm...ne znam ja...Indian Airlines...mmmm", sumnjicarila sam dalje.

Indian Airlines avion je bio tapeciran u proljevasto zuti tapecirung, a iz zvucnika se vijorila muzika frulicom.
Ugodjaj je bio nenadmasiv.
2 minute u let, stjuardese su se razletile po avionu raznoseci vegetarijansku hranu. Ukoliko ste mesozder, mesnu hranu treba posebno narucit. Standard je vegetarijansko. Svidjalo mi se to. Hrana je bila izuzetno dobra.
"Hmmm....izvrsna im je hrana. A mislim ni da se rusit necemo.", rekla sam Kravi Ljepote.
"Hmmm...da...kamo srece da inter-evropski letovi daju vaku hranu, a ne samo pohabani osuseni sendvic.", rekla je Krava zvacuci.
Sat (kolko avionu treba od Bombaya do Goe) je proletio u zvakanju hrane i nediskretnom buljenju u zene ruku i nogu isaranih kanom.

Na aerodromu nas je docekao sofer.
Imao je frizuru iz sedamdesetih i male brcice.
Drzao je karton na kojem je pisalo: "Krava Ljepote i Marisi".
"Mi smo te. Glavom i bradom.", rekle smo soferu i utrpale se u njegov jeep.
U oci su mi odmah upale figurice Vishnu boga te malog Isusa i majke Tereze koje su se klatarile jedna do druge na sofersajbi.
"Vis kako oni ne znaju u koga bi vjerovali pa vjeruju u sve. Za svaki slucaj.", primjetila sam.
"Mmmm", rekla je Krava.

Sofer nas je ignorirao i raspalio "Ra-ra-rasputin, lover of the Russian queen!!!" na cd masini.
Voznju je pratilo bjesomucno trubljenje s njegove strane u razmacima od circa 1-1 i po minute.
Vani su se nizale palme i zemlja crljenica. Tu i tamo bi prosla koja zena u sarenom sariju.
Na cesti je vladao kaos, trubljenje te voznja u svim trakama i svim smjerovima.
Apsolutne vladarice ceste bile su mnogobrojne krave koje su prezivale i hodale na ko zna koje odrediste.
Tu i tamo bi koja zasjela na cestu te zaustavila promet.
Na svakih 10 minuta nase voznje, zbio bi se skoro-sudar.
Prvo je nas skoro udario okicen-ko-Bozicno-drvce kamion, a potom smo mi skoro-udarili (redom)-auto, kravu te pjesaka.
Osim Krave Ljepote te mene, nitko drugi se nije ni najmanje uzbudjivao oko skoro-sudara.

Nakon nekog vremena dosli smo u pripizdinu u kojoj smo nameracili provest slijedecih 10tak dana.
I dok su mene grizli komarci, Krava Ljepote je odnekud iskopala menu s ayurvedskim masazama i odma narucila jednu za se i jednu za me rijecima: "Dedera nam dvije ayurvedske masaze svega. U sobu."
"Bog te nevidio, ko ce to sve platit?", uzbudila sam se ja.
"Ssssh....nu...cijena. Sitnica.", rekla je ona i pokazala na cjenik.
To me odma smirilo te sam osla u bungalow pregledat rane komarackog boja. Na rebrima su mi se ugnijezdila ne dva, nego tri komaracka ugriza velicine golf loptice.
"Waaargh, pa koliki su im tek komarci kad je ugriz ovoliki???? Waaarghhhh!", plasila sam se.
"Nista ti nece bit. Nego...erm...jesil ponijela tablete za malariju. Ovo je malaricna zona.", rekla je Krava.
"Erm...nisam. A ti?"
"Nisam. A jesil se cjepila protiv icega?"
"A-a. Nije mi se dalo."
"Nisam ni ja. Mislim da smo hardcore.", rekla je Krava i protegla se lijeno na krevetu.
"Da. Hardcore glupace.", zakljucila sam ja.

Crne misli o mogucim tropskim bolestima prekinulo je kucanje na vrata.
Bile su to maserke. Dosle su oboruzane uljima i obucene u sari.
Krava Ljepote se momentalno skinula u tange i rekla: "Di da legnem?"
"Ne znam. Pitaj nju. Sta...da se i ja skinem u tange?", pitala sam.
"Skidaj.", naredila je Krava.
"Mislim da ce buljit u nas....i ovaj...."
"Skidaj se. Nece buljit.", prekinula me Krava.
Maser-picke su buljile, masirale i klafrale na njihovom jeziku.
Konverzacija im je vjerojatno bila tipa: "A nu ove dvije sta su izvalile sise i guzice. Sramota."

Ne znam sta je dalje bilo jer sam zaspala ko klada i probudila se u TRI UJUTRO (!!!) ORNA za novi dan.