Extra! Brus Sletija na Hitrou!

Brusov avijon je slijetao u 8:10 ujutro. To je znacilo da sam se digla ranom zorom u petitrideset, podabukla pete i majicu razrezanu do pupka, namazala se ratnim bojama i tako sredjena osla na Hitrou!

Stigla sam ravno u 8:10 i zauzela stratesko mjesto s ostalim docekivacima gdje sam najbolje mogla vidit izlaz. Na ekranu je pisalo: "Let Buenos Aires & Sao Paulo za London-sletija, prtljaga na traci". "Oho, ranije su sletili. To znaci da necu dugo morat cekat. Jupi!", pomislih ja i majicu nategnem jos malo dolje da se vidi raskos.
Bacila sam pogled na ostale docekivace i okom skenirala da vidim da li jos ko ocekuje juznoamericki let. Primjetila sam par njih garavijih i omanjih sto su brzinski pricali na spanjolskom, odnosno portugalskom. "Ovi mora da isto cekaju Buenos Aires & Sao Paulo let", reko ja zadovoljno i namjestih kosu.
S druge strane metalne pregrade izlazili su razni Amerikanci, Kanadjani i ini....Brazilaca i Argentinaca ni od kuda.
"Neka, neka...sad ce oni...jos malo", ponadah se ja.
Nakon jedno 15 minuta cekanja, primjetih prve putnike sa Sao Paulo duty free vrecama.
"Oooooo, derneeeeek!", reko ja i isprcih sise.

Zaludu. Slijedecih sat vremena proslo je bar stotinjak Sao Paulo i Buenos Aires duty-free vreca, a Brusa ni od kud.
Ostali manji, garavi Latinoamerikanci odavno docekase svoje i ostade nas samo par cekat.
"Jebemtiiiii, ooooooooo", zavijala sam u sebi, "Bice ga je imigracijska zeljezna ruka dostigla, ooooooooo...."

U to mi dodje neki engleski covik i rece: "A nu, jel i ti cekas let 412 iz Bostona, a?"
"Ma nije...ja cekam Buenos Aires, Sao Paulo"
"Aaa, jer mi rekose da je zastoj na prtljaznim trakama."
"A jel? A jel zastoj i na Buenos Aires letu ili samo Boston?"
"Ne znam. Al sam te pitao jer sam te vidio kako si uzrujana."
"Ma....Buenos Aires let je sletija u 8:10, a sad je 9:30 i mog jarana jos uvik nema."

U to se umijesao i treci covik:"Jel neko reko Buenos Aires?"
"Jesam. Ja.", reko ja.
Treci covik rece:"I ja cekam taj let. Rekli su mi da su sletili u 7:44"
"A jel znas sta je?"
"Ma ne znam. Bojim se da ih nije imigracija uvatila....al se nadam da su samo veliki redovi."
"Uf, kuku...i ja se bojim."
Tako smo stajali i bojali se zajedno. Boston, Buenos Aires i ja.
U glavi sam spremala govor za imigracione oficire. Sta ce oni meni mog Brusa zadrzavat. Mater im nji'ovu!!

U to krajickom oka uvatim nekog frajera kako mase iza metalnih pregrada. Bija je to Brus.
Boston me mune u rebra i rece:"A nu, eno tvog. Sad ce se mislit sta stojis s dvojicom nepoznatih muskaraca i divanis...."
Nisam cula do kraja, jer sam poletila Brusu u zagrljaj.
Cula sam, doduse, da je Buenos Aires dreknija:"A nu!!! Eno i moje!!!!"

Kako bi reka narod....sve je dobro sto se dobro svrsi.