Dva Glupsona

Cekajuci kokice u kinu, Cimer i ja smo zakljucili da smo u zadnjih par godina oglupili. Kako on, tako i ja.
Ne bi li dao znanstvenu tezinu nasim nalazima, Cimer je isao tako daleko da kaze da smo pojedinacno izgubili oko 10% mozdane mase.
Kojom metodom je dosao do tog zakljucka nije mi poznato. Za gubitak mozdane mase smo okrivili dernecenje, alkohol te ostalo.

Kino djelatnik nam je pogledao karte: "Ekran 3, s vase lijeve strane...Uzivajte u filmu."
Cimer i ja smo zastali.
"Jesi primjetila da uvijek malo stanemo kad nam kaze lijevo ili desno da se smislimo sta je sta?", opjevao je Cimer.
"Jesam. Ja nikad ne znam di mi je lijevo, a di desno nego moram milsit par sekundi."

Ugurala sam ruku duboko u slano-slatke kokice i prinijela ih ustima. Skripile su pod zubima.
Unisli smo u Ekran 2 glasno pricajuci...
"Nu, Iruda ti, film je vec poceo."...zapocela sam ja
"Jebo...a mislio sam da smo na vrijeme"
"Nu, nase stolice su zauzete", konstatirala sam s hororom
"Jel ovo njemacki film?", pito je Cimer
"erm..."

Stajali smo par sekundi gledajuci se glupavo. Sekunde su se cinile kao cijeli zivotni vijek. Ostali u kino-dvorani su blejali u nas. Neki su cak i negodovali sebi u bradu zbog nase dernjave i suskanja kokicama. Hitler na ekranu je drekao na njemackom.
Na poslijetku..."Unisli smo na krivi film."