Monday, 9 July 2012

Dubrovnik-Krcem Bosansko



Sletili smo i pilot je najavio kako se Dubrovnik kupa u cak 15 stupnjeva celzijusa. Avionom se proculo "oooooooooooh ghhhhh nooooo". Bio je te kolektivni uzdah razocaranih Engleza. London je tog dana bio topliji nego Dubrovnik.

Brus i ja smo odlucili bit rastrosni i uzet taxi do smjestaja.
"Kolko ces nas oderat?", pitala sam taxistu.
Bubnija je neku cifru koja je bila astronomska cak i u Londonu.
Brusu se zacaklilo oko i poceo se okretat k autobusu.
"Brus, Brus...dede, nemoj....puno je stepenica, ko ce kofere vuc do tamo....Bruuuus....", stenjala sam ja.
Uzeli smo taxi.
Taksist je putem razglabao o prirodnim ljepotama Dubrovnika, okolice, povijesti kraja, znamenitostima i inom.
"Jebate sta si se razvezao.", mislila sam ja: "I meni bi se jezik raskalasio da derem tolko kuna po minuti voznje."

Smjestaj je bio uredan, prozracan, cist i velik.
S terase nam je pogled pucao na Stari Grad.
"Jeeee", skvicali smo Brus i ja i malo skakali od srece.

Odma smo snimili da je u sobi do neka Ruskinja. Do te spoznaje smo dosli preko zenskih magazina nehajno ostavljenih na terasi ispisanih gustom ruskom cirilicom. Malo sam impresionirala Brusa svojim citanjem cirilice, a onda smo poceli nagadjat kaka je Ruskinja.
"Plava, visoka i mrsava.", nagadja je Brus.
"Od glave do pete u Gucciju ili Versaceu.", nagadjala sam ja.
Kad nam se par sati kasnije ukazala, bili smo razocarani.
"Ova izgleda ko neka Latino crnka.", snuzdila sam se ja.
"Mozda je iz Cecenije.", zakljucio je Brus.

Kad su nam jos malo kasnije zakruljili stomaci, odlucili smo se za bosansku gostionu pod imenom "Taj Mahal".
Oci su mi se zacaklile kad sam pocela citat meni.
"pljeskavice, cevapi, kajmak, baklava, tufahije...." pisalo je.
"Ovdje cemo jest", rekla sam odlucno i plenila guzicom na sjedalo.
Brusu nije bilo druge, pa je plenija i on.
Do nas se neki crni Zagrepcanin, mater mu jebem, jogunio i demonstrativno digo do konobarice da protestira di su njegovi cevapi jer on ceka vec po ure.
"Jeben te blesavog, cekas dvi minute i vec se deres i srozavas nam ugled." mislila sam ja: "Nije ni cudo sto nas ne vole u Dalmaciji kad ima takih ka sta si ti kojima svaki djava smeta."
Odlucila sam bit super pristojna da popravim Zagrebacki ugled.
Upalilo je jer su nasi sisevi, bureci, salate i cevapi dosli super brzo.
Poceli smo krkat. Brus je imao orgazmirajuci pogled na licu.
"Mmmmm....sta je ovo dobro....mmmmm....mljac mljac mljac", davio se Brus u klopi.
"Mmmmmm....imas pravo....mmmmm....krk krk krk...", davila sam se ja. Htjela sam jos nadodat kako su ovi cevapi bolji nego seks, al sam se bojala da ce se Brus uvrijedit pa nisam nista rekla.
Mljackali smo i krkali, listili cevape i masnjikali se sve u sesnaest.
A onda mi je oko palo na drugi stol do nas.

Tamo je sjedio neki bljedunjavi, mrsavi i dezmekasti Englez te njegova Britano-indijska druzica.
Drzali su se za ruke i carobnjivo gledali jedno drugome u oci.
U to im je dosla juha.
Englez je svoju posrkao, a Indijka je vrtila zlicom po tanjuru i igrala se. Onda se malo mrstila.
Ostavila je cijelu juhu bez da je jednom kasiku stavila u usta. Doslo im je i glavno jelo. Englez je masnjikao i krkao, a ona je malo rastvorila pitu, pocapala vilicom, namrstila se i ostavila.
Da je bila mrsava, mislila bi da je jadna anoreksicna i uputila bi joj sazalni pogled. Al nije. Bila je to jedna mashala Indijka sa puno masti za primit i masit se. Bila je to zena kategorije bolje da ljulja nego da zulja.
Odma mi se ogadila sa svojim kenjkanjem oko hrane pa sam joj umjesto sazalnog pogleda za anoreksicare uputila pogled "jebo-te-blesavu-kasikom-u-prkno-ko-da-ti-je-chicken-tikka-masala-ista-bolja-od-bosanske-pite."

A Brus i ja smo se u Taj Mahal tokom odmora vratili jos tri put.
Mljac.

0 comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...