Bus

Pri ulasku u bus, a na upite putnika za moguca stajanja, sofer nam je odma obznanio da nema stajanja za pis-pauze.
Kako nam je on to dao na znanje, tako se meni odma pripisalo.
Iako sam piskila neposredno prije ulaska u bus, momentalno sam htjela opet.
Svaki prizor i svaka misao me podsjecala na zute slapove...primjerice, more sto smo vidili kroz prozor busa, Jay-Z ova dionica u pjesmi u kojoj kreci "Take those jeans off, ma!", itd..

U Neumu smo konacno stali. Osla sam se popiskit.
Cim sam guzicom ponovo plenula na autobusno sjedalo, opet mi se pripisalo. Znala sam tad da ce mi guza ukrasit svaku skoljku na koju naidjem odavde do Zagreba.

Malo po malo uspjela sam se rijesit piskovitih misli i skoncentrirat se na druge stvari...kao, recimo, Narodni Radio koji je trestao svom silom i uspio probit i moju zvukovnu iPod barijeru.
U mojim usima su se mijesali zvukovi Thompsona te najnovijih hitova Kanye Westa. Bila je to kakofonija.
Usudila sam se na hrvatskoj javnosti jos nevidjeni pothvat. Da, pitala sam sofera da smanji radio.
Kako sam ja pitala, tako me kondukter osinuo pogledom iz kojeg su sjevali gromovi. Ostatak busa se primirio, usutio i naculio usi.
"Ljudi kazu da oce jace!", dreknija se kondukter na me te rukom pokazao na Engleze koji su sjedili posolidzani ko zecevi pozadi busa i tupavo se kesili.
"Cisto sumnjam da su Englezi pitali da se pojaca Narodni Radio", mislila sam, al se nisam usudila rec. Kondukter je bio covik od autoriteta.
"Jel vi znate da se u busu UVIJEK slusa NARODNI RADIO?!", nastavio je on.
"Znam, al ja sam skruseno pitala da ga molim vas smanjite, prosim lepo, ljubim ruke, gospon kondukter.", promeketala sam jadno.

Kondukter je frknija nosom, otiso i smanjio radio. Mislim da me mrzio. Nakon tog incidenta, nije nam dao pisat do Splita.
Ljude je iz autobusa izbacivao i ubacivao u pokretu.
"Imal' ko za Makarsku?", drekao bi i bez da se bus zaustavi, bum, bacao narod van.

U neko doba sofer i kondukter su se sjetili stat da operu mini cilim sto im je bio pod nogama, a po kojem su isprolivali nesto.
Iako su cilim pomno prali sapunom i toplom vodom, nikome nisu dali na WC.
Niko se nije usudio protuslovit. Ipak su to ljudi od autoriteta.
Zali Boze onda Engleskinju koja se, neupucena u hrvatsku hijerarhiju (sofer, kondukter, precjednik drzave, cajke, narod), usudila isuljat iz busa i otic na pisadluk.
Na njenu zalost, izabrala je nezgodan momenat. Dok je ona veselo piskila u obliznjem restoranu, cilim je bio opran i bus je krenuo.
"WAAAARGHHH!", prolomilo se iz dubine busa. "Moja cura piski. Cekajte! STOP! STOP!!", objasnjavao je Englez na mote.

Bila je to kap koja je konacno prelila kondukterovu casu.
Diga se, osinija cijelu (englesku) pozadinu busa pogledom te se potom obratio hrvatskoj publici. "ENGLEZI!!!!", dreknija je.
"Uvik s njima problema. SAMO je ENGLESKINJA osla pisat. NU je (ovdje je teatralno pokazao rukom prema Engleskinji koja je panicno trcala prema busu.) kako trci ko SILJEZE!!! KO KENJICA!!!"
"Pogledajte (teatralni potez rukom prema pozadini busa) kako su se IZLEGLI po kraju autibusa i leze ko PRASCI!!! PRASAD!!! I to mi je Evropa!!! Bah."

Pogledala sam u prasad. Englezi su sjedili mirno ko bubice i imali malo pomaknute stolice ka u nazad. Nakon toga, niko se nije usudio micat sjedala.
Svi smo sjedili uspravno ko vojnici. Nismo htjeli da i nas kondukter i sofer proglase prasadi.

U neko doba narod se poceo glasat kako bi oni pisali. Sofer je reko da ce nam stat na auto-putu po ure.
Svi su stiskali zube i zeljno iscekivali obecanu pis-pauzu.
Konacno je dosao i taj cas.
"PET MINUTA!", dreknija je kondukter.
U busu je izbila sveopca buna.
"Dobro, dobro....DESET", rekao je kondukter i prokleo dan kada je vozio toliku prasad.

Pri dolasku u Zagreb, piskila sam kao nikad prije.