Saturday, 7 July 2012

Brus I Marisi Secu Berlinom



Cim smo se istovarili sa S-Bahna i prohodali ulicom do hotela, primjetila sam da se Nijemci ne znaju obuc. Rekla sam Brusu da mi izgledamo najbolje i da nije ni cudo sto se Englezi smiju Njemcima i njihovoj modi. Brus je potvrdio kako se Nijemci uistinu ne znaju obuc, al je dodao ulje na vatru rekavsi da je to bolje nego konstantno modno takmicenje u Londonu gdje svi pate od toga da budu sto originalniji i moderniji. Jos je rekao kako mu se ne svidja posast ravnih cipela sto Engleskinje masovno nose. Mentalno sam zapamtila da ubuduce ne nosim zlatne balerinke u njegovom prisustvu.

Putem do hotela jos sam ga zapanjivala svojim znanjem njemackog te citala i prevodila svaki natpis i reklamu na koje smo naisli. Bilo ih je puno.
"Nu, Brus...ovo znaci...dorucak, od...do... A ovo znaci sisanje 10 eura. Ovo znaci...kiseli kupus, krumpir...A ovo zn..."
Brus je kolutao ocima i napokon me prekinuo:"Ajd, suti vise i pomozi mi nosit torbu."
"Ali Brus, zar nisi zapanjen mojim znanjem njemackog? Nikad ga nisam ucila, a sve razumijem."
Nije mi bilo jasno zasto on nije zapanjen kad sam uspjela samu sebe zapanjit.
Ocito da se "citanje" (citaj: listanje) njemackog Bravo magazina za teenagere u mojim ranim godinama visestruko isplatilo.
Jos sam ga odlucila zapanjit raznoraznim beskorisnim cinjenicama koje sam zapamtila negdje davno onako usput, a sad mi je cijela glava vrvila od njih. Tako sam ga naucila da su uzvisine u Berlinu zapravo napravljene od arhitekturalnog krsa i loma sto je ostao nakon bombardiranja pod kraj drugog svjetskog, da u okolnim sumama ima puno divljaci sto Nijemci ubiju pa krcu i da je berlinski specijalitet kobasa zvana currywurst.

Pri dolasku u hotel, Brus me priupitao:"Sta onda ovdje ima za vidjet?"
"Ne znam. Ja sam dosla jest kiseli kupus i kobasice"
"Ima da im pokrcem sve zalihe", pomislila sam i zadovoljno protrljala ruke.

0 comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...