U roku pola sata cijelo selo, prasumasti otok i sira okolica su znali da sam JA bolesna. Neka zena mi je donijela caj od grozomornih trava. Nakon kusanja htjela sam povracat jos vise. Frajer je isto popio caj. Naravno, on je pio kad ga nitko nije gledao i kad su nas seljaci prestali obilazit ko cudo u cirkusu. Kolko god da je caj bio grozan, tolko je valjda i proradio jer smo se slijedece jutro digli zdravi ko dren. Tj...ja sam bila zdrava ko dren, a frajer je u medjuvremenu dobio prehladu. Kako i gdje je zaradio prehladu na 30++ stupnjeva, ja ne znam.
Doslo je vrijeme da odemo ca s otoka. Brodom.
Zalegla sam na palubu. Sutili smo. More je isto sutilo i bilo mirno.
Nakon broda, autobus.
Frajer je prvi razbio sutnju: "Sjedi kraj prozora. Gledaj. ...pejzaz...prirodu....ti si Gringa.", rekao je kroz stisnute zube.
Ja sam sutila i dalje. Primjetila sam da dva sjedala iza sjedi neki komad. Muski. Zaokrenula sam vratom ne bi li ga bolje usnimila.
Frajer:"Jesi li se to okrenula, a????!!!!"
Ja:"Jesam!"
Frajer:"Isusa ti Boga!!! Evropljanke!!! Pa ti ni ne pokusavas sakrit da snimas druge frajere. Sta ne mozes to malo diskretnije????"
Ja:"Ne mogu. Ko gleda...erm...ne dira....", izmislila sam novu poslovicu.
Autobus je krenuo, a iza nas se dizala crvena prasina....OK, serem, crvenu prasinu sam izmislila. Cesta je bila asfaltirana i nista se nije dizalo iza nas. Doduse, tlo kraj ceste je bilo crveno za onaj pravi Latino ugodjaj.
Pao je mrak, mi smo slusali The Doors..."Riders on the storm", drzali se za ruke i zvakali zvake. Bilo je dobro.
~~~~
Frajer se vratio u Sao Paulo i ja sad djipam po Brazilu solo. Odlucila sam malo obac unutrasnjost te sam se uputila na bus stanicu da kupim kartu za Ouro Preto (ili Crno Zlato po naskijem). Taksist je, cim sam zinula, skuzio da sam gringa i odveo me na turneju po Riu....tako smo obasli sve jebene cetvrti koje uopce nisu ni priblizno na putu za bus stanicu. Na moj racun, dakako.
Za Ouro Preto ide jedan jedini autobus na dan. Bez air-cona. Ostalo je jos samo jedno sjedalo. Ono kraj WC-a. Nisam imala druge nego ga uzet. Odlicno, doci cu tamo znojna i smrdljiva.
Osla sam se kuci spakirat. Ovaj put sam bila pametnija i uzela bus nazad s ostalim narodom. Nemam ni ja para za bacanje. Prolazili smo kroz totalno grozomorne dijelove grada, a ja sam molila Boga da nitko ne odluci opljackat bus. U daljini sam vidila neke picke sto su vrckale guzicom. Kad se bus priblizio skuzila sam da su transvestiti. I tak...
Prvo da kazem da se Ouro Preto ne zove Crno Zlato jer tamo vade ugljen nego pravo zlato, topaze, safire i ine pizdarije....
Na stanicu sam dosla jedno sat vremena prije ko konjina. Autobusa nigdje nije bilo. Osla sam kupit 10 malih kruhova od sira i vodu. Kruh od sira se na portugalskom kaze Pao de queijo. Na a u pao postoji ona crckica koja oznacava da je zvuk nazalan. Pao bez crckice znaci kurac. Ja, kao uostalom nijedan Hrvat, ne mogu izgovorit nazalne zvukove. Tako mi je sinulo da svaki put kad pitam za svoj omiljeni brazilski snack, zapravo pitam za kurac sa sirom.
Nakon sto sam pojela sve kurcice od sira i popila pola vode, otisla provjerit e-mails dva put te obasla bus stanicu triput, pojavio se bus.
Unisla sam unutra i snimila da moje sjedalo zapravo nije kraj WCa. Mozda cu bit znojna, al bar necu bit smrdljiva. Isto sam tako usnimila da je moje sjedalo kraj prolaza, a ne kraj prozora. Svejedno sam se uguzila kraj prozora. Mislila sam da nitko nece bit dovoljno analan da me makne s prozorskog sjedala. Prevarila sam se. U roku odmah se pojavio neki crnac i to DARKER. Namrsteno me pogledao i pokazao na prazno sjedalo.
"Ovo je moje, a ovo tvoje sjedalo"
Pravila sam se luda, al sam se na kraju ipak morala dignut.
Crnac darker me ignorirao i nabio walkmen na usi. Zvuk je bio dovoljno glasan da razaznam Joy Division "Love will tear us apart" zvukove.
"Ko te jebe", pomislila sam i izvadila svoj iPod i navila Kylie. Crnac darker je odmah dobio equipment envy. Vidila sam da ocima skica moj iPod i zadovoljno se promeskoljila na sjedalu.
Snimila sam narod sto je ulazio u bus. Uglavnom Brazilci. Gringoa-komada troje. Ja, Svedjanin i Kanadjanin. Izgledali smo izgubljeno i preplaseno. Brazilci su se meskoljili i poceli rasprostirat deke i jastuke po sjedalima. Nakon toga sam pocela razmisljat o tome kako netko tko je crnac postane darker u zemlji kao Brazil. Mislim....tu je sve onak....sareno, veselo, sunce sija, sex, samba, a on DARKER.
Kad sam prestala razmisljat o tome i nakon sto je autobus krenuo, skuzila sam da moja okupacija njegovog sjedala te naknadno pokazivanje sile stilom "moj uredjaj za slusanje glazbe je bolji nego tvoj" nije bila najpametnija strategija jer cu mu se sad morat uvuc u supak i pitat da otvori prozor jer je meni vruce.
Da stvar bude gora, vani je kisa ljevala ko iz kabla. Cula sam neku zenu kako je slabasnim glasom pitala susjeda dal moze otvorit prozor, na sto je cijeli autobus kolektivno dreknuo: "NE!!!! PADAAA KIISAAAAAA!"
Jebo ih ja, koga briga dal pada kisa kad je vani plus sto stupnjeva.
Nish, morat cu se saftat.
I saftala sam se. Dobrih sat vremena. Onda mi je dopizdilo, skupila sam svu mentalnu snagu i pitala darkera da "molim vas lijepo i najponiznije, da li biste mozda mogli malo malkice ako vam nije tesko, o vasa visosti, otvoriti prozor jedno milimetar da se vise ne saftam u vlastitom znoju".
Otvorio je prozor, ja se vise nisam saftala i u sebi sam obecala da nikad vise necu okupirat nicije sjedalo.
~~~~
Izisla sam iz busa. Grad je bio natopljen brdovito-sumsko-rudarsko-pripizdinskim duhom. I ne samo to, nego je napravljen na sto i jednom brdu. Strmovitom. Svaka ulica je mini Mt. Everest. I ulice nisu poplocane nego se sastoje od nazubljenog kamenja nabacanog zbrda zdola. Bilo mi je drago sto sam donijela tenisice inace bi najebala.
Na izlazu is stanice, cula sam Svedjana da se dere za mnom.
"Jesi ti Brazilka?"
"Nisam."
S njim je bio jos jedan. Reko je da je on isto Svedjanin, al da mu je baba odavde i da ce odsjest kod nje.
Ja nisam imala babu Brazilku da odsjednem kod nje pa sam krenula obilazit pousade. Nasla sam jednu s ogromnom sobom, kupaonicom na drugom nivou, mini-barom i televizijom ravno u centru. Nije bila skupa pa sam odlucila ubost.
Dekor sobe je bio dekor brdovitih sedamdesetih. Primjetila sam da je luster u obliku cvijeta. Dekorativni grijeh.
Zalegla sam na krevet i proucila sastav mini-bara. Cachaca, pivo, voda, sokovi i dvije kutije krekera. Uzela sam cjenik i uocila da Brazilci nisu jos skuzili koncept peterostruko-viseg naplacivanja mini bar pizdarija. Odmah sam nacela krekere, vodu i cachacu.
Malo kasnije izisla sam van i osla u turisticki ured.
"Oi, rekoh ja, "Imate li vodica koji prica engleski?"
"Nemamo", rekose oni na portugalskom.
Tako sam iznajmila vodica na portugalskom za naredni dan. Utjesila sam se da cu bar naucit nove rijeci ako nista drugo.
"Ej, ti!", netko se zadero za mnom.
Svedjanin i Svedjano-Brazilac. Sjedili su u baru i opijali se. Nije bilo ni jedanaest ujutro, a oni se vec opijaju.
"Snimili smo te u autobusu. Hoces sjest s nama za pice?"
"Znam da ste me snimili, pa pricali smo.", pomislila sam i rekla: "Da, pridruzit cu vam se za pice."
Nisu bili zgodni.
Poceli smo pijanku.
Cachaca na sto nacina.
Solo, s medom, s limetama, itd....
Rekli su mi da su me bodovali u autobusu. Kao....koliko sam dobra/losa picka. Nisam se usudila pitat koliko su mi bodova dali u slucaju da je premalo, a oni nisu ponudili informaciju. I bolje je tako.
U toku razgovora, Svedjano-Brazilac je reko da mu baba ima rudnik zlata u vrtu.
"Seres kvake, majmune", mislila sam.
Digli smo se onako pijani od stola i osli kod njegove babe.
Babin rudnik zlata je zapravo jedna od znamenitosti Ouro Preta jer je to bio rudnik u kojem je radio crni rob po imenu Chico Rei koji je kasnije kupio svoju slobodu, kupio slobodu jos 43 roba te kupio rudnik koji sad Svedjano-Brazilceva baba ima u svom dvoristu.
Njegova baba je rekla da je proslo 5 popodne i da je zatvoreno za turiste poslije 5, al da ako hocemo mozemo na privatnu turneju.
Stavili smo sljemove i spustili se u rudnik. Nikad prije nisam bila u rudniku. Bilo je mracno i odnekud je kapala voda. U nekim djelovima (sto su zatvoreni za turiste) se nije vidio ni prst pred nosom i moro si se provlacit na sve 4. Naravno da sam se cijela zamazala i morala nazad u svoju pousadu pijana i zamazana. I jos po strmim ulicama.
Svedjani i ja smo se dogovorili nac i navecer da nastavimo pijanku.
Nasli smo se. I pili jos.
Ujutro sam se probudila, zateturala van iz kreveta i ustanovila da sam JOS UVIJEK pijana.
Instantno sam odlucila nikad vise pit. Nema vise cachace, capete, capivodke i boga jokinoga. Sad cu morat na turneju gradom s vodicem koji prica samo portugalski pijana ko letva. Boze mi pomozi.
Vodic nije primjetio da sam pijana (ili se pravio da nije primjetio) i bio je entuzijastican. Skuzila sam da strani jezik bolje razumijes ako si pijan. Doduse, vodic je pricao tonom i jezikom rezerviranim za retardirane. Sve mi je objasnio, a ja sam naucila bar 100 novih rijeci u podrucju rudarstva, umjetnosti i robovlasnistva.
Nakon turneje, osla sam u ducanluk (shopping, ne). Nakupovala sam se dragog kamenja i nakita. Elizabeth Taylor se moze jebat, sto se mene tice. Moje novo kamenje je vece od njenog.
Osla sam i u postu poslat razglednice. Red je bio ogroman i nije se kretao. Kad je nakon sat i 11 minuta dosao red na mene, skuzila sam i zasto se red nije kretao. Brazilci su lijeni za napravit bilo sta. Boze sacuvaj da oni zalijepe markicu na razglednicu ili pismo. U Londonu, u posti ce ti prodat markicu, brzo razmijenit iste za novac i onda te posalju u neki kut da culis i lijepis i lizes marke.
U Brazilu, zena prvo rastvori sve razglednice, onda provjeri cijene za svaku zemlju pojedinacno, odabere markice (ako idu u stranu zemlju, daju ti ljepse), rasprostre ih, pedantno otvori ljepilo, uzme KISTIC i jednu po jednu markicu precizno maze ljepilom i lijepi pod pravim uglom i s prave strane na razglednicu. Pazi i na to da markica slucajno ne pokrije ni djelic pisane adrese. Cijeli ritual traje najmanje 20 minuta. Nije ni cudo sto svugdje imaju redove.
Odjipala sam potom do babe s rudnikom zlata da pokupim Svede da odemo u neki drugi rudnik s podvodnim jezerom. Kad smo dosli tamo, radnici u rudniku zlata s podvodnim jezerom su izignorirali cinjenicu da smo medjusobno pricali na engleskom i dali nam vodica na portugalskom. Stavili su nas u neka klimava kablovska kolica i spustili u rudnik. U ovom rudniku je isto kapala voda. Primjetila sam da nam ovdje nisu dali sljemove.
Rudnik je bio pun mracnih mjesta i tabla s natpisima da ne idemo dalje od te table. Cim se vodic okrenuo odjipali smo iza table da vidimo sta ima i sta ce se dogodit. Nista se nije dogodilo, al je bilo mracno i odronjavajuce.
Na nekim mjestima rudnik se svjetlucao. Vodic je rekao da se to svjetluca rozi kvarc. Sjetila sam se da u Londonu imam prsten od rozog kvarca i da je kostao ko svetog Petra kajgana. Odmah mi je bilo zao sto nisam donijela cekic da odcekicam malo kvarca.
Dosli smo i do podvodnog jezera.
"Mozemo li se mi malo obanjat ovdje?", pitali smo.
"Ne mozete. Voda je hladna i sta ako vam se nesto dogodi?"
Mi se nismo dali omest i na kraju smo ugovorili jedno banjanje.
Svedjani su uskocili odmah i rekli da voda nije hladna nego otprilike ko u Svedskoj. Dakle, hladno.
Ja nisam htjela ispast mediteranska kukavica i uskocila sam za njima. Smrzla sam se ko picka i htjela odmah van. Pitala sam vodica da me uslika par put, odplivala malo i izisla van.
Naravno da nisam imala u sto se presvuc nego navuc majicu i sos u kojem sam dosla preko kupaceg. Sve se instant namocilo i izgledalo ko da sam se popisala (dole) i izmljekarila (gore).
Tako mokra sam morala do kuce.
Skuzila sam da po gradu stalno hodam traljava. Ili sam pijana ili zamazana ili mokra.
Sta ce mi mater rec?!
~~~~
Danas sam shvatila da sam u Ouro Preto zapravo glavna turisticka atrakcija-ja! Ne znam dal je to zbog pijancevanja/zmazanoce/mokrine od nekidan, al uglavnom stalno netko ojka za mnom.
Kad nosim normalnu odjecu, deru se "Gringaaaaaaaaa", a kad promijenim taktiku i natandrcim regionalnu majicu (Brazilci stalno nose regionalne majice tipa Sao Paulo, Rio, Minas Gerais, itd..., Brazil majice su samo za strance...erm...osim kad je nogomet, onda ih svi nose) s natpisom "Produzido na Zona Norte E na Zona Sul do Rio de Janeiro", onda se deru "E ai, Cariocaaaaaaaaa????". E, pa ti onda hodaj po pripizdinskim gradovima.
Tako sam odlucila pojest nesto slatko nekidan i usla u prcvarnicu sa slatkisima. Prvo su svi stali s onim sto su radili (kao u filmovima) i odmjerili me od glave do pete. Razmijenila sam par rijeci s tetom na kasi.
Ja: "Hocu ovo od cokolade." i pokazem prstom na to od cokolade.
Teta na kasi: "6 reala."
Dala sam joj 6 reala i okrenula se prema "publici", svi su se nanovo okrenuli prema meni i piljili u cudo nevidjeno, gringu koja prica....ne, pardon...NATUCA, portugalski.
Pokusala sam bit nonsalantna i cool. I dalje su piljili u mene.
Dosao je decko koji posluzuje. Dala sam mu racun i rekla da hocu ono od cokolade.
On je izvadio 2 tanjura i poceo vadit cokoladnu tortu.
Ja "Erm...ne, ne cokoladnu tortu. Hocu dva ova (opet pokazem prstom) od cokolade i za doma, ne za tu."
On: "Neces cokoladnu tortu????"
Ja:"Ne. Hocu 2 ova od cokolade."
On (zbunjeno) "Al platila si 6 reala. To je previse."
Ja: "Zena na kasi mi je rekla da platim 6 reala"
On (dere se u generalnoj direkciji tete s kase) "Sta je ovo gringa kupilaaaaaaaaaaaaa???????"
Teta: "Cokoladuuuuuuuu"
Ja: "Ne. Ne, nisam kupila cokoladu nego ono od cokolade" (pri tom uprem prstom zesce u ono od cokolade)
On:"To ne kosta 6 reala. Kosta 1. Hoces da ti dam 6 tih od cokolade?"
Okrenula sam se prema "publici"u slasticarnici. Svi su se dobro zabavljali na moj racun. I ne samo to, nego je pocelo jos publike pristizat unutra s ulice jer su vidjeli da se zbiva neki dernek. Htjela sam uzet bilo sto od cokolade ili bez i izic odande.
Ja: "Daj sta das!"
Mali je taman poceo stavljat 6 KRIVIH onih od cokolade, kad se iz dubine prcvarnice zaorio glas: "TRUFLE!!!!! TRUFLE HOCE!!!!! MALA HOCE TRUFLE!!!!"
To je bio signal da se svi umijesaju. Svi su imali vlastito misljenje o tome koja su to 2 ona od cokolade sto gringa zeli.
Na kraju sam dobila 3 kriva ona od cokolade i okrenula se prema izlazu.
Na izlazu su stajala dva Brazilca i zatravljeno me promatrali. Caskali su o meni kao da ja ne stojim tik pored njih.
Brazilac 1: "Nu!!! Amerikanka!!!"
Brazilac 2: "Ma nije, nego Svedjanka."
Brazilac 1: "A...Svedjanka, velis.....aaaaaaa"
Brazilac 1 i 2 (u unisonu):"Aaaaaaahhhhhh....."
rss
twitter
pinterest
facebook
0 comments:
Post a Comment