Brazil-Hotel, Motel, Holiday Inn

Prije nego sto sam otisla u Minas Gerais (to je provincija u kojoj se nalazi Ouro Preto), svi Brazilci su mi nahvalili Minas klopu i naglasili da obavezno moram probat.
I tako sam ko zadnji seljak zavrsila u restoranu koji radi tipicnu Minas hranu. Standardno turisticki, jelte.
U restoranu sam imala sta vidjet...grah, kobaje, polenta i ostale domace pizdarije. More bit da su Mineiros zapravo Hrvati. Bilo kako bilo, natrpala sam tanjur domacom hranom i dobro se nakrkala.
Kad sam vec kod hrane, najgora stvar kod solo putovanja je solo zderacina u restoranu. Ja klopu uvijek asociram sa socijaliziranjem (osim kad doma gledam kakav film sama pa si slozim sendvic.)
Tako sam jedan dan u Ouro Preto ugledala talijanski restoran imaginativnog imena "Spaghetti" (da, stvarno). Izgledalo je zgodno pa sam zakoracila unutra i zasjela za stol. Cim sam zasjela, skuzila sam da sam napravila gresku. Restoran je bio pun ljubavnih parova i kvazi intelektualaca. U jednom kraju je neki frajer svirao gitaru i pjevao tugaljive popjevke. Naravno, posto sam ja konjina, bilo mi je bed dignut se i otic pa sam nastavila sjedit i gledat naizmjence u pod i zid. Nastojala sam izgledat prirodno, onako sama u restoranu punom ljubavnih parova.
Za stolom tik do moga je sjedilo troje ljudi. Brazilac, Brazilka i frajer iz Njemacke. Svo troje su bili ruzni. Brazilac je izgledao kao mis i bio pretjerano blijed. Njemac je bio procelav, al umjesto da se obrije, drzao se svojih preostalih dlaka na glavi ko pijan plota. Brazilka je bila odeblja i nosila je odjecu koja je bila bar tri broja preuska. Brijali su neke intelektualno-umjetnicke pizdarije. Bili su mi instant antipaticni. Prekenjavanja su im se sastojala od pizdarenja o umjetnosti, lirskom pjesnistvu, kriticima umjetnosti, te o tome kako su svo troje slusali Bacha vec u 11oj. Mos mislit. Ja sam se u jedanaestoj igrala skrivaca i pokusavala ljubavno sparit Barbie i Kena ne bi li tim putem dobila Skipper.

S druge strane mi je sjedio bracni par s djetetom. Klinac je imao kakvih 6 godina i bilo mu je isto tako dosadno kao i meni. Malo smo se pogledavali znalacki. (u stilu: "jel i tebi ovdje dosadno, jarane moj").
Konacno je dosla hrana. Nakrkala sam se i digla za otic. Taman nekako u to vrijeme je frajer s gitarom zavrsio svoje gundjenje. Kako je on zavrsio, tako je brazilski kvazi intelektualac brze bolje pozurio u sred restorana, STAO na stolicu i zaderao se: "Tisinu, molim!!!! Allo, tisina!!!! Lirska pjesma!!!!!"
Mali od circa 6 i ja smo se pogledali. Mali se uhvatio za glavu i progundjao nesto u bradu. Ja sam mislila da tripiram na teskim drogama. "Pjesnik" se nije dao smesti nego je brijao glasno i emotivno o tome kako sve nestane kao pero kad ga otpuhnes i ostale brije.
Ja i dalje nisam mogla vjerovat.
Nakon sto je zavrsio verbalni proljev na portugalskom, ponovio je isto i na engleskom i francuskom.
Car!
Kad se konacno skinuo sa stolice, ja sam prva udarila u gromoglasan pljesak. Ne zato jer je bio dobar, nego zato jer je bio surealan. Totalno je bio opcaran vlastitim egom.
Odlucila sam da je krajnje vrijeme da napustim Ouro Preto.

~~~~


Osla sam kod Frajera u Sao Paulo. U vozilu od frendova. Koji su isto isli u Sao Paulo. Na audiciju za novu sapunicu.
Cim smo dosli u predgradje Sao Paula, primjetila sam motele koji su vristecim neonskim znakovljem naglasavali kako imaju saunu, jacuzzi i ostale Boge Jokine.
Nije mi bilo jasno sto moteli rade u gradu umjesto na auto-cesti.

"Nu, jesul ovo platezni fukodromi?" (whorehouses), priupitala sam.
"Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeee", odgovorili su Joao i Augusto. "To su moteli."
"Kurac od ovce", nastavila sam ja, "Ako su to obicni moteli zasto su u gradu, zasto su jedan do drugoga, zasto je tako u svakom gradu i zasto imaju neonsko srcovlje i ine gluposti tog stila po sebi???"
"Pa zato jer su moteli u Brazilu fukodromi", nije se dao smest Joao.
"Aha, dakle ipak kako sam rekla", nisam se dala smest ni ja.
"Ne. Nisu platezni fukodromi, nego obicni.", dodao je Augusto.
"Ja tamo stalno idem", nadovezao se Joao.
Sad mi vise nista nije bilo jasno.
Potom mi je objasnjeno da su moteli institucije za jebadu. Posto vecina Brazilaca zivi s roditeljima dok se ne udaju/ozene ili duze (boz oslobodi), moteli im imaju istu svrhu kao japanski Love Hoteli. Tj, svi se en masse idu tamo seksat.
Neki moteli imaju i tematiku. Tako mozes ic u motel gdje je sve u japanskom stilu, egipatskom, i tako to...
Iznajmljuju se po 4, 8 ili 12 sati.
Najveca guzva je petkom i subotom kad za sve motele nastanu redovi, pa tako cekas u autu svoj red dok ti konobar donosi pice i ostale bar karafeke.
Mislila sa kako bi bilo dobro da i moj frajer predlozi da odemo u motel da mogu taj fenomen promotrit iz prve ruke.
Posto Frajer jos uvijek zivi roditeljima, znala sam da je samo pitanje vremena, prije nego se i ja nadjem u motelu. Cool.
I naravno...
Vec drugi dan...
Frajer: "Oniiii....erm....uzmi pasos sa sobom kad odemo van."
Ja: "Sta ce mi pasos? Znas....mi u Engleskoj nemamo ID i ja nisam...."
Frajer (prekida moj monolog o ljudskim pravima u Engleskoj i koluta ocima): "UZMI pasos...", i onda znacajno..."Trebat ce ti."
Uzela sam pasos i zasjela u auto.
Frajer: "Hoces ic u motel?"
(To!!!) Ja: "Hoooocuuuu."
Frajer: "U koji?"
Ja: "Ne znam. Ajmo vidit sta ima."
Zapao mi je za oko neki koji je vristao o tome kako imaju jacuzzi, saunu, steam room, ovo, ono u sobama.
Uvezli smo se u motel. Nije bilo reda, al su skoro svaka garazna vrata bila spustena. To znaci da je soba zauzeta jebajucim Brazilcima i Brazilkama.
Uvezli smo auto u garazu i frajer je spustio garazna vrata.
"Vidis", rekao je, "To je tako da ti nitko ne vidi auto ako npr imas aferu, a i inace"
Unisli smo u sobu. Umrla sam od smijeha. Cijela soba i setup su bili podredjeni seksu. Na zidovima su visile erotske fotografije, stol je bio postavljen za dvoje (onak romanticno...i da, u motelima dobijes i hranu....dorucak, rucak ili veceru...ovisi o vremenu kad dodjes), krevet je bio potpuno prilagodjen seksu, vani je bila mala veranda ogradjena vecim zidom tako da te nitko ne vidi ako ti se slucajno prijebe vani, sampanjac i sladoled su se hladili u frizideru, bio je tu i stereo, a na TVu su se vrtili erotski filmovi.
U kupaonici je bio ogroman jacuzzi, sauna i steam room. Super, mos imat seks na sto nacina.
Nish, dali smo se na posao, a ja sam si mozgala bi li Love Moteli radili kao koncept i u Hrvatskoj. Na kraju krajeva, mi smo isto narod koji zivi s roditeljima do zenidbe.
Jos bi napomenula da unatoc tome sto svi idu u motele, pri izlazu iz motela ce ti nadolazeci auti na cesti koji te vide da izlazis, znacajno i znalacki potrubit. Ko voli, nek izvoli.