Monday 2 July 2012

Brazil-Foz Do Iguacu I Paragvajske Nocne More



Nakon nekoliko dana u SP, digla mi se noga da odjasem u Foz do Iguacu.
Foz do Iguacu je, naravno, pripizdina, a to me uvijek privuce.
Pripizdina na brazilsko-argentinsko-paragvajskoj granici. Di ces bolje?!
Imaju i slapove. Velike. To je otprilike sve sto ima.
Brazilci, naravno, uvijek popizde kad im ja izidjem s idejama svojih izleta u provinciju. Pogotovo, ako su te iste provincije vise od 4 sata daljine od mora. Oni se, naime, obale drze ko rakovi.
Sample konverzacija:
Ja: "Idem u Foz!!!!"
Brazilci:"??????"
Ja: "Sta je sad????"
Brazilci: "Sta ces tamo? Nema nista!!!"
Ja (pobjedonosno): "Imaju slapovi!!!"
Brazilci: "Gringos i njihove ideje. Fino ti kazemo da nema nista. Tamo samo Gringos idu."
i jos....
"Svaki Gringo koji dodje u Brazil ide u Foz. Koji vam je???? TAAAAMOOO NEMAAAA NIIISTAAAAA!!!!!"
i jos...

Nisam ih slusala.
Frajer me odveo na stanicu. Dosla sam na salter i kupila kartu za Foz. Par minuta kasnije, odlucila sam pogledat kartu. Na karti je pisalo Sao Paulo-Ciudad Del Este.
Ja: "Waaaaaaaaaaaaaaaaaaaaargggggggghhhhhhhh"
Frajer: "Sta je???? Sta je sad??????"
Ja:"Waaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaargggggggghhhhhh!!!!!!"
Frajer: "Isusa ti. staaaa jeee???"
Ja: "Di je Ciudad Del Este????"
Frajer: "U Paragvaju, zasto?"
Ja: "Waaaarghhhhhhhh!!!!!!!!!!"
Vratili smo se na salter.

Ja: "Ja sam htjela kartu za Foz, a dali ste mi kartu za PARAGVAJ!!!!"
Zena na salteru (nezainteresirano) "Isto ti je to."
Pocela sam panicarit.
Mozda zena ne razumije moj portugalski i misli da zelim otic u Paragvaj??? Nista ne znam o Paragvaju. NIIISTAAA! Ne znam kako im se zove novac (Guarani), ne znam koje su turisticke atrakcije (nema ih) i ne znam spanjolski. WAAAARGHHH!
Nakon sto je Frajer napravio isti upit, zena je jos nezainteresiranijim glasom odgovorila da je Foz i Ciudad jedno te isto i da ce me sofer probudit u Foz.
WAAAARGHHH!!!
Moja panika je rasla i rasla. Zar Hrvatima ne treba viza za Paragvaj??? (treba). Sta ako se ilegalno probudim u Paragvaju bez njihovih novaca i bez znanja jezika ili iceg drugog???
PARAGVAJ, PARAGVAJ, PARAGVAJ!!!!! AAAAARGH!!!!
Ja: "Ako zavrsim u Paragvaju, hoces li me doc spasit?"
Frajer (junacki): "Hocu."
Hoce drek, pomislila sam, sta on zna o Paragvaju?
Na bus peronu se vec nakupilo ljudi.
Svi su izgledali ko Paragvajci.
Panika!
Ja: "Nu, jel ovi tebi izgledaju ko Paragvajci ili Brazilci?"
Frajer: "Paragvajci"
Ja: "Ne zajebaji. Ozbiljno te pitam."
Frajer: " Ozbiljno. Paragvajci."
ARRRRRRRRRRRRRRRRRGH!!! Dakle, ipak idem u Paragvaj.
Da se malo smirim, osla sam kupit neke karafeke od banane da imam za dugi put do Paragvaja.
Jednu dadoh Frajeru. Nije jeo. Mozda i on brine da cu se ilegalno izgubit u Paragvaju?
Ja:"Jedi"
Frajer:"Jest cu komadic po komadic svaki dan dok ne dodjes nazad."
Ja:"Iz koje si to sapunice naucio?"
Prije nego sto je Frajer uspio odgovorit, dosao je autobus.
Na prednjem staklu je pisalo "ASSUNCAO" (Asuncion, glavni grad Paragvaja).
WAAAAAAAAAAAAAAAAAARRRRRRRRGGGGGHHHHHHHHH!!!!!!!!!
!!!!!
Neeeee, ovo nije istina.
Oblio me hladan znoj. Munula sam decka u rebra i rekla da ode popricat sa soferom.
Frajer: "Kuda ide ovaj bus???"
Sofer: "Assuncao! Paragvaj!!!", i onda vazno, "INTERNACIONALNA veza!!!"
Tek nakon sto se sofer obavezao probudit me u Foz do Iguacu iako mi je na karti pisalo Ciudad Del jebeni Este, odvazila sam se unic u bus.
Frajer je nadodao da kad se vratim mozemo u motel s japanskom tematikom, a ja sam samo mogla mislit o bespucu Paragvaja.
U busu sam snimila dvije Gringosice. Engleskinju i Belgijanku. Nadam se da ne idu u Paragvaj.
Ja:"Nu, jel vas dvi idete u Foz ili u Paragvaj?"
Gringe: "Foz!"
Super, sad ako se izgubimo u Paragvaju, bar cemo se izgubit u troje.
Tako sam nekako i zaspala. Sanjala sam o Paragvaju.

~

 Probudila sam se neposredno prije nego je bus usao u Foz. 16 sati drndacine.
Bila sam blago razocarana sto nisam zavrsila u Paragvaju. Cisto s avanturistickog stajalista, ne...
Smjestila sam se u neki jeftini hotel u kojem nitko od osoblja nije pricao engleski i krenula u obilazak grada.
Brazilci su imali pravo.
Nije bilo nicega.
Samo crvena prasina, par ducana, par restorana, gomila gringo turista i slapovi u neposrednoj okolici.
70% ducana su bili ducani s vjencanicama. Meni u inat. Ja se, naime, jos nisam udala, a ne znam ni kad cu. Ne da se oko toga previse uzbudjujem. Za razliku od moje mame koja svakog mog decka vidi kao potencijalnog zenika.
Ostatak radnji u gradu se sastojao od gomile frizerskih salona (iako gradjani Foza nisu profitirali od toga jer su manje vise svi imali bezvezne frizure), frizerske skole te par trgovina s cipelama. U cipelarnicama su prodavali japanke. Najvise one s motivom ugrozenih brazilskih zivotinja. Kupila sam jedne. Svijetloplave na ugrozenu morsku kravu.
U gradu se nije imalo gdje za izic, a i restorani su se zatvarali oko 8 navecer. Iza 8 na ulicama vise nije bilo nikoga pa sam camila u sobi i gledala brazilske grozomorne TV programe na televiziji.
Slapovi su, doduse, bili super. Veliki i bucni. I bilo je raznoraznih zivotinja za vidjet....papagaji, tukani, marmoset majmuni i jos neke zivine kojima ne znam ime, al su cool.

Vec prvi dan boravka u Fozu sam izvadila kartu i pocela odmjeravat Paragvaj.
Ciudad Del Este je bio blizu. Na samoj granici. Nije izgledalo daleko.
Meracila sam se tako za otic tamo par dana. Paragvaj me zvao ko sveti...erm...ne znam....svastanesto.
Cula sam da lokalni bus vrlo cesto ne stane na granici da se obave formalnosti. Odmah sam skuzila da je to moja jedina sansa da odem u Paragvaj jer nisam imala vizu.
Uzela sam pasos, 50 reala, kameru, podabukla se i osla na bus stanicu.
"Oni...jel ovdin staje autobus za Paragvaj?", pitala sam neku zenu i brzo nadodala "Lokalni bus, to jest...?"
"Staje!", rekla je lokalna zena.
Dosao je bus.
"Jel ovo za Paragvaj?...Ciudad Del Este?", pitah sofera
"Jest"
"Jel ima mjesta?"
"Ima"
"Onda cu unic."
"Unidji", rece sofer
Na granici je bus usporio, a paragvajanski granicni policajci su virkali kroz prozore.
"Shit, bolje bi mi bilo da slozim neku lezernu Latino facu da me ne skuze", pomislila sam glupavo.
Nisu me skuzili (ne zbog face, nego zbog ljenosti i fjake) i unisli smo u Paragvaj. Neki legalno, a neki (ja) ilegalno i bez vize.
Ciudad del Este je bio na samoj granici. Izgledao je ko divlji zapad. Gomila Paragvajaca koji su mesetarili svim i svacim, crvena prasina, totalni lom i krs.
"Nish, odvest cu se malo dalje i izic u centru", mislila sam.
"Drek ces izic", mislio je onaj gore.
Na slijedecem raskrscu bus je stao i unutra je usla gomila sumnjivo izgledajucih Paragvajaca koji su proslijedili bjesomucno mijenjat novac sa svim mojim suputnicima. Ja sam i dalje sjedila ko gljiva i grcevito se drzala svojih reala.
Nakon sto su svi (osim mene) promijenili novac, bus je nastavio dalje. Cekala sam svoju sansu da izidjem u "centru" i pravila se pametna. Naravno,  nikog nisam nista htjela pitat. Kaj bi ja, SVJETSKI putnik, nekog pitala za direkcije, recimo?? A, neeeee, JA ZNAM gdje idem.
Odjednom je grada nestalo i pojavila su se sela i njive, a potom nistavilo. S grozom sam zakljucila da je onaj krs i lom zapravo bio centar Ciudad del Estea. S jos vecom grozom sam zakljucila da nemam pojma kuda ide ovaj bus.
Waaaaaaaaaaaaaargh!!!!
Konacno sam se izgubila u Paragvaju.

Ilegalno u Paragvaju, bez njihovih novaca, bez kreditne kartice i bez znanja spanjolskog.
Vozili smo se tako dva sata. Kroz Paragvaj. Po mojoj procjeni bili smo na pola Paragvaja. Nije to velika zemlja. Naravno, i dalje nikog nisam htjela nista pitat.
"Nisam luda da pitam pa da me skuze kao gringo turistkinju", mislila sam, potpuno slijepa na cinjenicu da bez da ista zucnem izgledam ko gringo turist.
Cekala sam svoju sansu i tiho panicarila.
Na cesti smo taman prosli tablu na kojoj je pisalo Asuncion. Neeeeeeeeee!!!! Ovo se ne dogadja meni!!!!!
Jebeni bus ide za Asuncion!!!! Waaaaaaarghhhh!!!!!
Ja moram izic!!!! Waaaaargh!!!!
Vozili smo se i vozili....pored nas su prolazile krave, konji, seljaci na onim drvenim seljackim vozilima koje vuku konji, poneki olupani auto i tako...gradova nigdje.
Odjednom....i ovo je bilo ko fatamorgana....sam ugledala taxi ispod nekog ogromnog drveta i taxistu kako gundi unutra. Nije mi bilo jasno sto taxi radi usred nicega (kraj ceste su bile samo tri kuce...dakle, nedovoljno za selo), al sam rekla soferu da ja izlazim ovdje i izisla.
Cim sam izisla, 2 klinca sto su se igrala kraj ceste su prekinula igru i poceli me gledat kao da su se svemirci spustili u njihovo dvoriste.
Iz susjedne kuce je izisla neka zena i isto me odmjeravala. Mora da sam izgledala ko cudo sva ispeglana, u novim japankama na ugrozene zivotinje, rucnom torbicom i chanel suncanim naocalama.
Ja se nisam dala smest i hrabro sam se uputila prema taksiju.

Bio je to najgori taxi koji sam u zivotu vidjela. Izgledao je krsevno.
Taksist je i dalje gundio.
"Khmmmm....izvinite...molim vas", obratila sam se taksisti na portugalskom.
"O, dobar dan....", rekao je on na spanjolskom i dodao jos nesto sto nisam razumijela.
Isuse, ja njega ne mogu razumijet.
"Jel me mozete odvest u Ciudad del Este?", nastavila sam dalje na portugalskom
"Ciudad del Este??????", cudio se on, "Gdje tocno u Ciudad del Este???"
Shit, sta sad?
"Erm....kraj brazilske granice."
"Odvest cu te kraj shoppinga Mona Lisa", pretpostavljam da je rekao taksist ignorirajuci me.
"OK....jel mogu platit u realima?"
"Mozes", nasmijao mu se brk.
"Koliko?"
Oderao me.
"Dobro, moze", bilo mi je svejedno i uostalom, nisam se znala cjenkat na spanjolskom.
Nadala sam se da nece rasprest pricu sa mnom.
Krivo sam se nadala.
"Odakle si?", pitao je taksist.
"Hrvatska", procijedila sam
"Grcka???"
"Ne, Hrvatska"
"Aaaa, Grcka!"

"bla bla bla...decko u Paragvaju???", nastavio je on dalje.
"Ne"
"A sta onda radis tu?"
E, to mu nisam znala objasnit.

Konacno smo dosli u Ciudad del Este. Izisla sam. Paragvajci su i dalje mesetarili. Malo sam razgledala. Nije bilo niceg i izlgedalo je opasno.
Skuzila sam da mi kao gringo turistkinji nije najpametnije setkat lezerno okolo, a jos manje vadit kameru da nesto uslikam. Shit, ne mogu valjda iz Paragvaja otic a da ne kupim nista i ne uslikam nista?
Znam, uslikat cu granicu!

~

 Granica se sastojala od posiroke rijeke, a granicni prijelaz od mosta sumnjive kvalitete.
Dosetala sam do mosta i osacala gdje je najbolje mjesto za fotografiranje granice.
S krive strane, dakako. S one na kojoj je pisalo "Izlaz iz Brazila".
Ja ne bi bila ja de se odmah nisam uputila po krivoj strani. Paragvajski i brazilski seljaci su mi putem dobacivali:"Ej, na krivoj si strani. Druga strana je za ulazak u Brazil", al ja sam nosom parala nebo i pravila se da ih ne cujem.
Na pola mosta sam stala i fotografirala granicu. Super, sad imam sliku i suvenir iz Paragvaja.
Nastavila sam lezernu setnju mostom.
Cim sam nogom krocila na drugu stranu primjetila sam da imam odbor za docek. Brazilski granicni policajac.
Joooooj, sta sad?????
"Dobar dan. Ovo je strana za izlaz iz Brazila. Sad ces se lijepo vratit cijelom duzinom mosta (a most je prilicno dugacak) i dosetat PRAVOM stranom u Brazil", priprijetio mi je.
Jooooooj, ajmeeeee, joooooj.....znala sam da ako mu odgovorim na portugalskom, on ce znat da sam znala procitat Ulaz-Izlaz znakovlje s druge strane.
"Hiiiiiiii, I´m a tourist!!!", rekla sam glupavo na engleskom i koketno nacubila usta.
Policajac se zbunio, al samo na sekundu. Onda je nabacio flert-casku sa mnom na poderanom engleskom.
"Really? Turista? Awww....what country you is?"
"Croatia."
"Grecia?"
"Yessss!!"
Nit me je vratio nazad, nit mi je pogledao pasos.
To!!! Ponovo na brazilskom tlu!!!
Aleluja!

0 comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...