Brazil-Paraty

Paraty je totalno dobra pripizdina. Najbolja do sad. Ima svega. Jedno 300 plaza u neposrednoj okolici, nesto otoka, prasuma s majmunima i ostalim zivinama, vodopadi, stare kolonijalne zgrade, ducani s japankama na ugrozene zivotinje i cvjetove, dobri restorani, ima konja i magaraca koji pasu travu okolo po gradu, ima ljudi koji ih jasu, ima di za obac i za izic. Uglavnom, odlicno.

Hitler od nekidan se vise nije pojavljivao pred mojom sobom, a ja sam slijedeci dan ko svaki pravi turist, odsetala ravno u ured za turiste.
"Bok! Sta ovdje ima za obac?"
"Nista", rekose oni lezerno i dadose mi neki papiric s popisom crkava.
Tik do oficijelnog ureda za turiste je bio i komercijalni privatni ured za turiste.
"Bok! Sta ovdje ima za obac?"
"Svasta", rekose privatnici i izvadise silne slike i letke s popisom turistickih turneja koje prodaju.
Odmah sam ubola dvije turneje s njima. Cjelodnevno krstarenje po otocima i jedan trek kroz dzunglu plus neka rajska vanzemaljsko lijepa plaza.

Osla sam se podabuc za krstarenje i osla u luku nac brod.
Brod je bio stari jedrenjak. Snimila sam ostale putnike. Nesto brazilskih porodica s teen djecom, stari engleski bracni par, dvije bljedunjave Australke (i ovdje bi digresirala malo da kazem da su svi Australci koje sam dosad upoznala bili bljedunjavi ko da sunca nikad vidili nisu) i 3 Brazilca mojih godina ("Moje Godine" je sve sto je deset godina mladje od mene do mog godista. Sve sto je jednu ili vise godina starije od mene je starudija).
Krenuli smo.
Brodska posada je pustila neku laganu brazilsku muziku, pocela djelit voce narodu, a sunce je uprzilo svom snagom. Svi su se poceli skidat u kupace gace i kostime.
Taman sam se krenula skinut kad sam s grozom skuzila da su SVE zene imale kupace kostime evropsko-konzervativnog stila gdje im je cijela guzica te nesto noge pokriveno. CAK i Brazilke!!!! Waaargh!! Kako se sad to dogodilo??? Za Australke i Engleskinju mi je bilo jasno, ali Brazilke??? Na plazama sve brazilske zene od 14-90 paradiraju s guzicama van. Ocito da na brodu vladaju neka druga, meni nepoznata pravila.
Ja sam imala kupaci kostim brazilsko-golisavog stila gdje 90% guzice viri van. Shit!!! Nema mi druge. nego se skinut. Kako sam se skinula i kako smo pristali na prvu plazu s ribama i morskom zivinom, tako mi je doso prvi Brazilac "mojih godina" i poceo mljet. Znala sam. Doso je zato jer mi guzica viri van. Pravila sam se luda i ignorirala ga. Kako je on pokunjeno oso ca, tako mi je doso brodski skipper i isto poceo mljet.
"Pricas portugalski?"
"Aham"
"A oklen si???"
"Rvatska!"
"M´da?"
"Da. Oklen si ti?"
"Paraty. Nisam se maknuo odavde otkad sam iziso iz materinog trbuha pa do dana danasnjeg.", rekao je ponosno.
Hmmm....matere ti, pa nije to nesto cime se treba ponosit, pomislila sam , al nisam nista rekla.
Nisam znala sta drugo da kazem pa sam osla malo ronit i gledat tropske ribe.

Kad sam se vratila na brod, stari engleski jarac sa zenom je isto odlucio rasprest pricu.
"Pricas engleski?"
"Da"
"DOBRO?", nastavio je dalje
"Daaaaaaaa", rekoh ja.
Onda mi je raspreo pricu o njihovom putovanju, di su sve bili, sta su jeli, sta su radili, etc...
Prvo mi je bio dosadan, a kasnije zanimljiv i zabavan. Zena nam se isto pridruzila i isto rasprela pricu. Rekli su mi da su roditelji od jedne slavne engleske modne dizajnerice, a onda su raspreli traceve o Jade Jagger, Mick Jaggeru (kojeg je stari engleski jarac nazvao "starim engleskim jarcem") i ostalim ljudima engleskog jet-seta. Uzivala sam. Socijalni zivot u Londonu ce mi cvjetat bar mjesec dana nakon povratka na osnovu njihovih traceva.

Dosli smo na drugu plazu. Primjetila sam da bljednunjave Australke nisu vise bljedunjave nego boje jastoga. I dalje su se suncale. Nisam znala dal da im kazem da su izgorile ili ne. Na kraju me bilo sram doc i rasprest pricu o njihovom gorenju pa sam drzala jezik za zubima. One su se i dalje suncale bez ikakve brige na svijetu.
U to mi je opet doso skipper.
"Putujes sama?"
"Daaaaa"
"Super. Imas decka?"
"Imam Frajera.", rekoh i otidjoh opet ronit pa na plazu.

Stajala sam tako na plazi malo po strani od ostalih ko mali jad i ceprkala nogom po pijesku i zacepljivala rupe rakovima.
Brazilac "mojih godina" se nije dao i OPET mi je doso. Stao je do mene, poceo isto ceprkat nogom po pijesku i lezerno dobacio:
"Putujes sama?"
"Daaaaaaaaa"
"Super. Imas decka?"
O, Isuse!!!!!!!
Onda je skuzio da mi nesto ne stima s naglaskom te se nadovezao:
"A oklen si ti?"
"RVATSKAAAAAAA"
"Matere ti!!!! Pa dobro pricas portugalski!!!!"
"Ma ne pricam....samo malo...onako..."
On se i dalje dernjao kako dobro pricam portugalski i kako je mislio da sam Brazilka. Lagao je ko pas. Mislio je da sam Brazilka zbog guzice izvaljene na milost i nemilost elementarnim pogodama i nepogodama, a ne zbog izuzetnog portugalskog.
Mene je bilo sramota, a on je i dalje urlikao o portugalskom. Naravno da su ga drugi Brazilci s broda culi i sjatili se oko mene ko oko cuda zemaljskog.
Poceli su divanit o meni ko da me nema.
"NOSSA!!!!! ELA FALA BEM, NE??!!!!!"
"MUITO BEM!!!"
"CARACA!!!!"
"ELA E CROATA??? FALA BEM!!!"
Pocela sam jos nervoznije nogom ceprkat i cepusat pijesak na plazi.
U to su dosla i druga dva Brazilca "mojih godina" i pridodali sveopcem veselju koje je vladalo oko mene.
Konacno je doslo vrijeme da se vratimo na brod.
Stari engleski jarac mi je odmah dobacio:
"A, nu. Nasla si kompaniju, a?"
"Ma prakticiram portugalski"
Engleski jarac se grohotom nasmijao, "A tako se TO zove u danasnje doba!!???"
"Mojegodisnjaci" su iskoristili priliku da me pitaju da izidjem s njima van na veceru i pice. Rekla sam da ocu.
I uostalom, necu valjda sama cucat u sobi, ne?