Brazil-Cobra I Cachaca

Dernek s Brazilcima je bio odlican. Krkali smo ribe i krumpire, salatu i rizu i pili cachace.
Pardon, OPIJALI se cachacama.
Kao i svaka druga pripizdina u Brazilu, Paraty je poznat po destilaciji cachace. Valjda u brazilskim pripizdinama nema sta za radit i onda se lokalci skupe i destiliraju cachacu.
Paraty tako obiluje raznoraznim destilacijama i mjestima za degustaciju.
Brazilci i ja smo se drzali za sank i degustirali sve po redu. Onda sam se ja pametno dosjetila i pitala: "A, nu, imate li sta specijalno?"
"Imamo", rekose vlasnici degustionice (hmm...jel se to tako zove?) i izvadise ogromnu flasu sa ZMIJURINOM unutra. Htjela sam vristat i onesvjestit se istovremeno. Tko me zna, zna da su mi zmijurine najveca nocna mora. Vlasnici se nisu dali omest, nego su izvadili drvenu kasiku i zagrabili njome unutra i dali prvo meni da pijem alkohol od zmije. AAAAARGH!!! Sta sad? AL-KO-HOL od ZMI-JE!
Popila sam. Mislila sam da cu umrijet od jada. Bilo je gorkasto i bila sam sigurna da je okus alkohola bio okus zmije iako nikad u zivotu zmiju nisam probala.
Okus zmije sam isprala okusom cachace od banane. Onda jos jednom. Pa jos jednom. Odjednom sam bila pijana ko letva. Sranje. Sutra moram na trek po jungli rano ujutro, a ja pijana. Jos kad i zmija proradi. Uf!!

Ujutro sam se probudila pijana ko krava.
Kako cu se sad po jungli snalazit??? Nish. Ne bojim se ja nicega (osim mozda zmijurina), pomislila sam i pijano krenula do komercijalnog turistickog ureda.
"Ja dosla", najavila sam i snimila druge ljude.
Svi su bili stranci. Bile su tu i dvije jastog-Australke s broda od jucer.
Na brzinu sam primjetila da su svi imali udobne tenisice ili cipele za hodanje. Ja sam u svoj svojoj pameti natandrcila japanke (kricavo zelene na ljubicaste cvjetove). Primjetila je to i picka u turistickom uredu koja mi je prodala turneju.
"Zar nemas neke druge cipele???"
"Imam. Na visoku petu."
Picka je odlucila da sam ocito promasen slucaj i pustila me bit.
U to je dosao i vodic naseg treka. Bio je zgodan.
Ukrcao nas je u kombi i raspreo pricu na portugalskom. Dakle,  grupi stranaca su dali vodica koji prica samo portugalski. U pricu su udrle i jastog-Australke.
"Boook. Ti si jucer bila s nama na brodu, ne?"
"Jesam. Bok."
"A jesil i ti izgorila??"
"Nisam.", rekoh i postade mi instant zao sto ih jucer nisam upozorila da gore jer me bilo sramota razgovarat s nepoznatim ljudima.
Bile su simpaticne. Rekle su mi da zive u Londonu ka i ja.
Onda smo sve tri uzdisale za vodicem i divanile o njegovoj ljepoti.
On je i dalje mljeo na portugalskom.
Odlucila sam bitne djelove prevest Australkama. To su naravno culi ostali i odjednom sam postala zaduzena za prevadjanje.
"Oi, ti", izdero se zgodni vodic, "Pricas portugalski?"
"Pricam"
"Dodji sjest naprijed sa mnom pa ces mi pomoc s ostalima i prevadjat."
Ooooo, sad ce mi se golo koljeno dodirivat s njegovim golim koljenom; pomislila sam.
Brzo sam pozurila sjest naprijed. "Blago tebi", promrljale su jastogice.
Stisla sam se do vodica i zabuljila u njega. Nisam znala dal cu se moc skoncentrirat na prevadjanje, al sam znala da cu se moc skoncentrirat na njega.

Poceli smo trek. Ubrzo sam skuzila da mi se japanke sklizu i da cu morat bosonoga. Sad ce mi se i stopala i nokti raspickat po dzungli i kamenjaru. Pocela sam skakat s kamena na kamen ko divokoza kako sam najbolje znala i umjela. Za divno cudo, dobro mi je islo. I caca i mater su mi s kamenjara. Nije krv voda.
Vodic nije imo s kim pricat pa je poceo sa mnom.
"Sama putujes?"
"Aha"
"A imas decka?"
Hmmm,  Brazilci ocito imaju neki nacionalni obrazac za ocijukanje sa strankinjama.
"Nemam", slagala sam ko krava te se sjetila kako mi je frajer ljubio neku picku na karnevalu.
Ugovorili smo se nac te veceri.