Prijatelj radi, ja bauljam…
Doduse, oni ovdje rade lezerno. Danas sam se probudila u 8.30 ujutro ko kokos i pospano dobauljala u kuhinju . Prijatelj je doruckovao onako lijeno i natenane.
Ja: “Oni….sta nisi trebo bit na poslu u 8?”
Prijatelj: “Jesam.”
Ja: “Sad je osam i trideset.”
Prijatelj (zbunjeno): “Pa moze se zakasnit jedno dva sata na posao”.
Ja: “!!!!????”
I tako…on ode na posao, a ja u bauljanje gradom. Svugdje idem busom. Jedini problem je sto su im busevi nelogicni i uzimas jedan broj busa za na plazu, a drugi broj za nazad iako je ista trasa. Hodam okolo s papiricem na kojem je napisano jedno 16 brojeva razlicitih buseva ko seljak. I stalno ga vadim i gledam da ne bi slucajno propustila bus.
U busu imaju okolovrtno-obrtajni sistem kroz koji se moras provuc kad platis kartu. Svi Carioce se provlace ko majstori, a ja uvijek zapnem ko slon na sveopce veselje ostalih u busu.
Jos uvijek sam blijeda ko vostana figura iz Madame Tussauds´.
Mozda da prestanem koristit faktor 30 ko ludara. Blijedi look definitivno nije in u Riu. Nosi se karcinogeno bez obzira jel ti 8 ili 80 godina. Jucer sam se na plazi przila 4 sata i nish! Nije doslo do ama bas nikakve kemijske reakcije izmedju moje koze i suncanih zraka. Bijela i gotovo. Nula bodova.
Primjetila sam takodjer da su Brazilci orni za otic u crkvu. U nedjelju su sve crkve (a ima ih ohoho!) bile dupkom pune. To je prizor jos nevidjen u Engleskoj. Kod nas crkve zjape prazne pa ih Englezi preuredjuju u stanove i nocne klubove. U Brazilu katolicanstvo rula! Jos sam primjetila da zene u crkvu idu s minjakom dopicnjakom, majicama izrezanim do pupka i stikletinama od dva metra. Zapravo, kad bolje promislim, nema razlike izmedju njih i Engleskinja koje odlaze u crkvu-nocni klub u istoj odori.
Doduse, oni ovdje rade lezerno. Danas sam se probudila u 8.30 ujutro ko kokos i pospano dobauljala u kuhinju . Prijatelj je doruckovao onako lijeno i natenane.
Ja: “Oni….sta nisi trebo bit na poslu u 8?”
Prijatelj: “Jesam.”
Ja: “Sad je osam i trideset.”
Prijatelj (zbunjeno): “Pa moze se zakasnit jedno dva sata na posao”.
Ja: “!!!!????”
I tako…on ode na posao, a ja u bauljanje gradom. Svugdje idem busom. Jedini problem je sto su im busevi nelogicni i uzimas jedan broj busa za na plazu, a drugi broj za nazad iako je ista trasa. Hodam okolo s papiricem na kojem je napisano jedno 16 brojeva razlicitih buseva ko seljak. I stalno ga vadim i gledam da ne bi slucajno propustila bus.
U busu imaju okolovrtno-obrtajni sistem kroz koji se moras provuc kad platis kartu. Svi Carioce se provlace ko majstori, a ja uvijek zapnem ko slon na sveopce veselje ostalih u busu.
Jos uvijek sam blijeda ko vostana figura iz Madame Tussauds´.
Mozda da prestanem koristit faktor 30 ko ludara. Blijedi look definitivno nije in u Riu. Nosi se karcinogeno bez obzira jel ti 8 ili 80 godina. Jucer sam se na plazi przila 4 sata i nish! Nije doslo do ama bas nikakve kemijske reakcije izmedju moje koze i suncanih zraka. Bijela i gotovo. Nula bodova.
Primjetila sam takodjer da su Brazilci orni za otic u crkvu. U nedjelju su sve crkve (a ima ih ohoho!) bile dupkom pune. To je prizor jos nevidjen u Engleskoj. Kod nas crkve zjape prazne pa ih Englezi preuredjuju u stanove i nocne klubove. U Brazilu katolicanstvo rula! Jos sam primjetila da zene u crkvu idu s minjakom dopicnjakom, majicama izrezanim do pupka i stikletinama od dva metra. Zapravo, kad bolje promislim, nema razlike izmedju njih i Engleskinja koje odlaze u crkvu-nocni klub u istoj odori.
rss
twitter
pinterest
facebook
0 comments:
Post a Comment