Sunday 1 July 2012

Brazil-Nova Godina U Rio De Janeiru



Kao sto vec rekoh, u Riu sam kod prijatelja.
Cim sam dosla, on je vazno napomenuo kako mi je njegova sestra oslobodila dvokrilni ormar za moju prtljagu.
Ja sam bila zbunjena: "Ne treba  DVOKRILNI ormar."
Frend: “Kako ne??? Pa di ces s prtljagom???”
Ja:”Pa u ormar, al ne treba mi toliko mjesta.”
Frend:”Al ostajes dva mjeseca. Di ti je prtljaga?”
Ja:”Evo je.” (i pokazem na ruksak)
Frend:”A di je ostatak??”
Ja:”Koji jebeni ostatak???”
Frend:(s nevjericom)”Ponijela si jedan kovceg za dva mjeseca??????”
Uslijedilo je zvanje svih poznatih i nepoznatih te razglabanje o tome kako Evropljani nose jedan kovceg za dva mjeseca boravka negdje. Onda je nazvala njegova mama i vristala na telefon  jel mu sestra oslobodila dvokrilni ormar za mene. Prijatelj je na to s nevjericom objasnjavao da mi NISTA ne nosimo sa sobom na put. Navodno Brazilke spreme jedan kovceg za put od dva dana.Sad mi je jasna kolicina rucne prtljage Brazilaca koju sam vidjela u avionu. Nenormalan narod.
Kad neko udje u kucu, frend ih prvo odvede u moju sobu pokazat koliko sam malo prtljage donijela za dva mjeseca na sto svi puckaju jezikom i uzvikuju: “Nossa!!!” ili “Caraca!” i gledaju me sa sazaljenjem.
Jos bih napomenula da nitko normalan moju kolicinu prtljage ne bi nazvao malom kolicinom. Pogotovo ne moj brat koji se uvijek zali da nosim SVE sa sobom.
Mislim, uspjela sam potrpat cak 3 para cipela s visokom petom te 4 svecane odore i mali milion casual stvari. Kako je to malo, Boga pitaj, al u Brazilu je malo.

Nova Godina je bila cool.
Ja sam se podabukla, al mi je prijatelj pokvario veselje i rekao da ne idem u visokim petama jer cu izgledat ko cachorra (bitch, sponzorusa) i natjerao me da obucem GUMENE japanke i napomenuo kako NITKO ne nosi visoke pete.
Nish, nisam htjela bit zadnji seljak i natandrcila sam gumene japanke.
Prvo smo otisli u kucu kod frendice i tamo smo jeli i pili. Sve zene su, naravno, bile u visokim petama.
Unatoc gumenim japankama sin jednog gosta sa zabave se odmah stvorio kraj mene i pitao (ozbiljno): “Onaj…jesi li ti playboy playmate?”
Ja:”Imisusovo ti!!! Is od mene nesreco.”
Nakon toga sam prijatelja munula u rebra i rekla “Dzabe meni gumene japanke na nogama kad zbog ovecih cica ljudi i dalje misle da sam Playboy Playmate”. Sin gosta inace ima 15 godina pa cu mu oprostit nadobudnost.
Sto se tice jela i pica isti su kao i Hrvati. Glavno da ima za popit i pojist. Stol se savijao pod kolicinom hrane i cim smo dosli, domacini su nam uvalili pune tanjure svega.
Kad sam pojela, domacica se stvorila kraj mene i rekla:”Jesi jela?”
Ja:”Da. Sad sam pojela.”
Domacica:”Nista ne jedes. Jesi probala ovo?? A ovo??? Kako stojis s empanadas?? Daj jedi, nista ne jedes!!!” Ponovo mi je natrpala tanjur.
Nisam imala druge nego ponovo krkat. Cim sam pojela, opet sam cula “Nista ne jedes. Daj jedi!!!”
Malo kasnije:”Jesi probala torte???”
Ja:”Jesam. Jako fino. Hvala”
Na to mi se na tanjuru stvorio jos jedan komad torte.
Ja:”Al…ovaj…ja ne mogu vise jest.”
Oni (ignorirajuci me)”Daj maloj i slaga uz tortu.” (na tanjuru se stvorila i omanja planina slaga.)
Nakon toga komentari:”Nista ne jede. Daj jedi!!!”
Kako sam se uspjela pokrenut nakon toliko klope i dan danas ne znam.
Nakon zavrsene krkacine, krenuli smo kolektivno na Copacabanu gledat vatromet.
Mi i jos dva i po miliona ljudi.
Svi su vristali i veselili se. I bili obuceni u bijelo.
U to doba me nazvao Frajer iz Sao Paula.
Frajer:”Sta je? Nazvat cu te poslije ponoci da ti cestitam Novu.” I onda zivcano “Sta si obukla???????”
Ja:”Traperice i majicu.”
Frajer:”A na nogama???? Jel visoke pete??????”
Ja:”Ne. Japanke.”
Frajer:”Ah, dobro. Nemoj mi se tamo ljubit sa svima”
Ja:”????!!!! Sta? S dva i po miliona ljudi?????”
Frajer:”Ne pravi se pametna. Znas ti.”
Ja”????”
Poceo je vatromet, a ljudi su se poceli zalijevat sampanjcem. I pit isti. 15godisnji sin onog gosta je odlucio da me zavede (Boz oslobodi) i nije se odvajao od mene te je pokusavao izgledat sofisticirano pijuci sampanjac. Ja nisam znala dal da placem ili da se smijem.
Nakon jedno 15 minuta vatrometa, nad plazom se nadvio gusti oblak dima i Carioce (stanovnici Ria) su popizdili i poceli gundjat kako je prosle godine bilo bolje i kako se nista ne vidi od dima i da ko je to zajebo vatromet, pizda im strinina.
Nakon jos 10 minuta su svi kolektivno zakljucili (bez ikakvih dokaza za to), da je grad promijeno dobavljaca vatrometa u nekog argentinskog i da su ih Argentinci namjerno sabotirali jer Brazilci prave bolji party od njih. Nakon toga je slijedilo psovanje Argentinaca (Argentinci i Brazilci se “obozavaju”) i svega argentinskog.
Nakon toga smo isli na tulum nekog poznatog brazilskog filmskog rezisera.
Ja sam onda popizdila i rekla da nema teorije da idem na party s glumcima, reziserima, itd…u gumenim japankama i osla doma obuc visoke pete.
Party je bio mrak. Vila s privatnom plazom, ogromnim bazenom, teniskim igralistem, itd…
Svi su izgledali super, a ja sam se osjecala ko neki jado iz provincije.
Bio je i onaj Reynaldo Gianecchini (ne znam jel se tako pise), njega sam prepoznala iz hrvatskih novina.
Naravno da je i tamo bilo zderacine i alkohola.
Plesalo se na hip-hop, techno i neke brazilske pizdarije.
U neko doba, sam s frendicom otisla na bazen da u miru moze razglabat o zenskim pizdarijama (decki, odjeca, obuca, tracevi).
Doso nam je neki visoki, plavokosi i njegov frend i kao oni bi pricali s nama. Meni se nije dalo i ja sam plavokosog odmahnula rukom od mene i rekla da cu kasnije pricat s njim. Frendica me pocela bjesomucno laktarit u rebra i siktat ispod glasa “Majmuniceeeeee, to je xyz iz tog i tog filma. Cijeli Brazil ga hoce mrknut, a ti si ga ODMAHNULA rukom!!!!! Koji ti je????”
Onda je dramaticno zamahnula kosom i odmarsirala svima rec kako sam ja odjebala xyz iz tog i tog filma. Uslijedilo je vec poznato “Nossa!!!!” i “Caraca!!!!!”, a ja sam samo mogla slijegat ramenima. Uostalom, MENI nije bio zgodan.
Nakon sto smo se dobro ponapili i kad se party blizio kraju, natrpalo nas se 7ero u frendicin auto i krenuli smo kuci.
5 minuta kasnije smo culi policijsku sirenu.
Stali smo.
Dva policajca su vazno izisli iz policijskog vozila i teatralno nam izgestikulirali da izlazimo van.
Poceli su brojat.
Policajac 1:”Koliko vas je to u autu???? jedan…dva….tri….cetiri….pet…sest….sedam..osam….devet….DEVET!!!!!!!!!!!”
Policajac 2: “DEVET!!!!! CARACA!!!!!!”
Mi (zbunjeno)”Ovaj……sedmero nas je.”
Policajac 1:”Devet ljudi u jedan auto!!!!”
Policajac 2:”Da….devet!!!” (vozacici) “Ne mozes ti 9 ljudi strpat u auto. Jesi ti normalna?????”
Vozacica:(upiruci prstom u mene i Amera)”Ona je iz Engleske, a on iz Amerike. NE MOGU JA PIJANE ljude ostavit da PIJANI BAULJAJU po OPASNIM ulicama Ria.”
Amer i ja (medjusobno):”Naravno da smo im mi izgovor za sve”
Policajci:”Ajd dobro. Gringos plus jos jedan u auto, ostali pjeske”
Mi:”Hvala. SRETNAAAA NOOOVAAAA GOOODINAAAAAAA!!!!”
Oni “Sretna!” (i onda medjusobno) “Devet ljudi u jedno auto!!! Nossa!!!!! Caraca!!!!!”
I tako je pocela moja Nova.
Dernek!!! ;)

0 comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...