Blast From The Past-Brazil First Time

U Buziosu ima restoran "Chez Michou" s najboljim palacinkama na svijetu (os slanim, os slatkim) i onda odes, das narudzbu, uguzis se na stol (za stolove se treba borit...ko prvi, njegova djevojka....odnosno stol...na pocetku smo buraz i ja uvijek popusili, al onda smo se i mi poceli laktarit i saketat pa smo dobili stol.... ) i onda kad je narudzba gotova, konobarima se ne da probijat do tvog stola nego uzmu MEGAFON (da, stvarno) i deru se....."Allo, Gustavo!!! Allo, Felipe!!! Allo, Maria!!!!" Kad cujes da se deru tvoje ime, to je znak da se pocnes laktarit kroz guzvu i onda dodjes i kazes "Da, taj sam glavom i bradom" i onda ti daju tvoju palacinku.

I inace imaju neke sulude ideje s klopom u Brazilu....zapravo, ja ne znam kak ti majstori uopce rade pare.
Svugdje ima restorana "a kilo"...to funkcionira na principu da ti unidjes, oni ti daju papiric, onda uzimas na tanjur cega god hoces i trpas i kolko god hoces...i kolka je kilaza tolko platis...ne znam kako, al da kolko god jedem meni ne ispadne nikad vise od 8 reala s picem i s desertom.
Onda imaju slicne restorane "buffet a livre" di jedes kolko god hoces i pijes i taman da im pojedes SVE, ne platis vise nego odredjenu sumu (obicno 6 do 8 reala).
Churrascarias rodizio.....mesine s rostilja, povrca i svega isto kolko hoces za neke bezvezne pare. Brazilci su rekli da kad idu na rodizio.....(ne treba bit churrascaria rodizio...moze bit i pizza rodizio, sushi rodizio...itd...) da ne jedu cijeli dan i onda odu i nakrkaju se tolko da kasnije dva dana ne mogu nista radit nego lezat u hammocku.
Imaju puno mjesta gdje se piju samo sokovi i to prirodni fresh iscijedjeni od raznoraznog voca koje ne samo da nikad nisam vidjela nego nemaju uopce ni prijevod na engleski, a kamoli tek na hrvatski.
Imaju super sladolede....najbolje. Talijanski i americki sladoledi su VODA prema ovima ovdje. Mmmmm...ja svaki dan mrknem bar 4 kuglice sladoleda.
Za dorucak fino odes na plazu...i onda cekas da ti dodje prodavac acaia i onda krknes acai s bananom i granolom. To mi je najmiliji dorucak. Acai su neke cudnovate bobe iz Amazone.

Pica su isto super....ja ne znam, al ja se ovdje ubijem od jednog pica.
Oni to natoce ko da je voda. Nije ni cudo sto su svi ludi.
Sva najbolja pica im pocinju na c....
Caipirinha, caipirosca, cachaca, capeta.
Capeta je posebno letalna....ja ni ne znam sta je to, al su nam Brazilci rekli da to moramo probat. I mi tako uzeli samo jednu casu (normalne velicine) i to na troje nas. Ubili se svo troje, nismo znali ni kako se zovemo, ni odakle smo ni gdje idemo. A fiiiinooooo.....imas osjecaj ko da pijes neki krasni juice dok ne roknes celom u plocnik ne znajuci vlastito ime od pijanstva.

Caipirosce i caipirinhe se rade i s limetama i s drugim vocem (jagoda, jabuka, ananas...bla bla...). Konobari im sve rade preko guzice ka i nasi. Sjednem ja tako u bar s nekim svojima i dodje konobar (nakon po ure) i pita, "Picko, stas pit?" Ja kazem caipirinhu s jagodom. On me gleda i kaze...."Daj, nesto drugo." Ja njemu"Molim?", a on meni da caipirnha ne valja s jagodom. Ja njemu kazem da zasto je onda imaju na meniju kad ne valja i narucim s ananasom. On opet da ne valja. I onda se razveze kako nista ne valja iako je na meniju i na kraju mi ON odluci napravit caipiroscu s jabukom. Pa se sad ti misli ko je tu lud.

Nakon Buziosa smo osli busom (da, fakat...18 sati drndanja do mjesta koje na karti izgleda kao "obliznje" mjesto... ) na jug u Florianopolis, tj...Ilha de Santa Catarina.
Autobusi na duge staze su im super...tj...nisu svi super nego ovisi koju klasu autobusa uzmes. Ima jedno 5 razlicitih klasa....
Buraz i ja smo naravno ko i svaki normalan turist kojem na celu pise "oderi me" uzeli najskuplji. Jebiga, ko ce se 18 sati drndat u obicnom sjedalu. , a jok...mi smo morali imat KREVET.
I tako smo uzeli onibus leito (onibus je bus).
Ti busevi su totalni mrak...ima samo 20tak sjedala, a ogroman bus. Sjedalo je super...sirokooooooo, dugackooooo i najbolje od svega kad os lec, ispruzi se u krevet. Bolje nego avion.
Ima i wc i bar i tv i slusalice za muziku i sve....
I jos dobijes cebe i jastuk i vrecicu punu grickalica za calabrcanje i pica.
Cim smo unisli na bus buraz je snimio neku malu surfericu kako tovari pranchu (dasku) na bus i odmah mu je bilo milo i ugodno oko srca sto ce provest 18 sati u busu s njom.

Kad smo usli u bus skuzili smo da onibus leito koriste samo dobro potkozeni. Normalna raja masovno prevaljuje nenormalne razdaljine s najobicnijim busevima. Stoje skkupljeni ko sardine u sjedalima i lezerno se voze od Porto Alegrea (skroz na jugu) do Recife (na sjeveru)....trip od kojih 40tak sati.
Zapravo, busevi su im glavno prijevozno sredstvo po cijeloj juznoj Americi. Tako smo vidjeli obicne buseve koji iz Buenos Airesa dupkom puni pice za Salvador u Brazilu. Jebo!!!! Pa to je put od kojih 50tak sati!!!! Ja ne znam koji im je kurac, al oni to bez problema prevaljuju.
Servisne stanice na kojima stanes su im isto super. Sve velebni kompleksi puni restorana a kilo, rodizia, ducana, ciste i mirisljave kupaonice s WCima i tusevima, mjestima di se djeca igraju....Na jednoj stanici je cak bila neka prasuma u WCu i bazen s koi carps!!! A ne ko one nase prcvarnice....em smrdi em jos moras platit wc.

Eh, i sofer uvijek prebroji putnike prije nego krene da neko ne ostane,a ne ko oni nasi balvani (to ja imam grudge jer me jednom bus za Split zaboravio na stanici pa sam morala trcat ko kokos za busom. ).