Monday, 9 July 2012

Argentina-Mjesec Se Zajebava, A Nema Ni Karata Za Bus



Turneja vodopada pri mjesecevoj svjetlosti se, naravno, nije dogodila. Pizdunjavi mjesec se odlucio sakrit iza oblaka, a oblaci su odlucili pustit malo kise. Tek tolko da mi zapapre.
Ako mislite da samo dvi ure kasnije kisa nije prestala i da se mjesec nije pojavio i pokazao mi junacki srednji prst, prevarili ste se.
Nekooperativni su bili samo onoliko koliko je trebalo da se turneja otkaze.

To me ozalostilo, pa sam odlucila kupit kartu nazad za Brazil.
"Dobar dan, ja bi jednu kartu prve kategorije za Sao Paulo.", rekla sam salter-picki.
"Rasprodano.", rekla je ona ravnodusno.
"Erm...ne. Ne razumijete...ja bi jednu kartu za sutra, a ne za danas.", objasnila sam.
"Ne. Ti ne razumijes. Bus je rasprodan 11 dana unaprijed.", rekla je ona i zabuljila se u mene.
"Ova mora da se sali. Za 11 dana cu propustit ne samo Brazil nego i avion za nazad.", mislila sam ja dok me oblijevao znoj:"Waaaargh!!! Sta cu radit ovdje 11 dana???? EEEEK!!!"
"Miss, propustit cu avion. Molim vas. Ima li kakvog rjesenja?", presaltala sam se na engleski.
"TI si iz Engleske?", proskiljila je sad ona sumnjicavo me gledajuci ispod oka.
"Jok, ba. Ja nemam NIKAKVE veze s Engleskom.", lagala sam ja prisjecajuci se kako je prije par dana bila obljetnica Falklandskog rata i kako mrze Engleze:"Ja sam iz Hrvatske."
"Nema nista. Al probat cemo nesto iskemijat. Dodji za sat vremena.", rekla je konacno ona.

Nadala sam se da je salter-picka dobar kemicar dok sam hodala oko bloka 20 puta da ubijem vrijeme.
Potom sam se vratila.
"Jedna karta, jelda?", pitala je ona.
"Je."
"IMas sutra jednu, al je sjedalo zadnje i do wc-a je.", rekla je ona konacno.
"Daj sta das, matere ti.", rekla sam ja i zgrabila kartu da se ne predomisli.

Vracajuci se u hostel hodala sam posred ceste. Bio je mrkli mrak i bojala sam se da hodajuci plocnikom ne zgazim na zmiju te da me zmija ne pojede.. Ne znam zasto sam mislila da na cesti nece bit zmije, a na plocniku hoce. Na kraju krajeva, vidila sam zmiju od tri metra (il se bar meni ucinilo da je bila od tri metra) na kolniku u KO Lanti, Tajland. I iako sam ja onda bila na motoru, a zmija mrtva i zgazena, pocela sam vristat ko operna pjevacica.
Dosavsi u sobu napravila sam svoj svakodnevni "zmijni" ritual. Provjerila sam ima li ih ispod kreveta i u wc skoljci. To su mi se cinila kao logicna mjesta za skrivanje ako si zmija.
Nisu me vrebale, pa sam se uvukla u krevet i zaspala snom pravednika.

0 comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...