U Estoniji je Pado Snijeg

"Kolko ostajete?"-krestavim glasom je pitala granicarka.
"Erm...2 dana.", rekla sam ja.
"Samo?", pitala je ona dalje razocarano te onda jos razocaranije dodala: "To znaci da cete samo Tallinn vidjet."

Vani je snijezio mokri snijeg koji se nikad ne uhvati, sve je izlgedalo sivo, a taksija nije bilo niotkuda.
Nakon nekog vremena, snijeg nas je pokrio, a nakon jos nekog vremena, taxi je ipak dosa i doveo nas do naseg extravagantnog hotela.
"Jebo, nu ekstravagancije!", rekla sam ja i malo skocila po krevetu.
Brusu nije bilo do uzivanja hotelskog dekora jer je htio izic van i iskoristit svaku estonsku minutu.
Pri izlasku, primjetila sam da hotel u hodniku ima izlozenu plocu s izrezbarenim imenima slavnih i poznatih sto su guzicom olinjali hotelske krevete.
"Nu, sta mislis, ocel i za nas napisat 'Brus i Marisi su odsjeli u nas' ", pitala sam.
"Jedino ako citaju tvoj blog.", reka je Brus i povuko me za rukav iz toplog hotela u snijeznu mecavu.

Vani je bilo toliko hladno da sam sa sjetom u ocima uspjela samo osacat izloge pune krzna i jantara prije nego sto smo se uvukli i najblizu kafendzinicu i navalili po toploj cokoladi.
"Ovo je definitvno zemlja za indoor lifestyle", zakljucila sam ja.

Navecer smo se odlucili za ruski restoran.
Narucili smo sibirske dumplings.
"Vidis, nu, ovo ti jedu u Sibiru", pravila sam se pametna.
"I feel sorry for them", reka je Brus i poceo kasikom premjestat dumplings po tanjuru.
Kasnije smo imali neku meku chiketinu koju su ocito masirali svaki dan prije nego sto su je nama servirali. Bila je odlicna i Brus je izija sve.
Takodjer je dobro napomenut da su Rusi vodku tocili ko da je voda. To se svidjelo i Brusu i meni.
Bio je to jedan uspjesan dan.