London-Soboslikar Strikes Again

Triba je doc jucer.
Al nije.
Doso je danas.
Tako da sam dva dana bezveze potracila.
Jucer. Cekajuci ga uzalud.
I danas.
Danas je dosao i nastavio u revijalnom tonu.
Prvo me pitao da mu napravim salicu kave.
Napravila sam.
Onda je stajao i zurio i pio polaaaaaakooooo.
Pitao me da li gledam kaubojske filmove. One s John Wayneom. Potom je zakljucio da samo pravi muskarci piju crnu kavu. Mozda je htio rec da je on pravi muskarac.
Prije nego sto je poceo s trackanjem sobe, uspio mi je jos iskokodakat da ima kcer od 16 godina, da je rastavljen (ali u dobrim odnosima sa zenom), da ce i on nabavit kompjuter pa da moze pricat s ljudima iz cijelog svijeta, da je bio u Japanu (dvaput) i u Koreji (jednom) na sportskim pizdarijama i da zna rec "dobar dan" i "hvala" na japanskom. Nije mi reko da li zna nesto kokodaknut i na korejskom.
Nakon sto je natrackao sobu, pokusao me nagovorit da natracka cijeli stan. Nisam znala kako da ga se rijesim. Pogodili smo se za trackanje kuhinje.
Sad mi culi u kuhinji i maze.
Nadam se da ce bit gotov prije nego odem kuvat rucak.