Monday 9 July 2012

Put Nazad U London



Iako je falilo sat i po do poljetanja aviona, hrvatski narod se vec orno posolidzao u red i cekao.
"Matere ti, zasto ovi zele stajat na nogama sat i po? Pa mjesta ce bit za sve.", rekao je Brus i uvalio se u stolicu.
Slegla sam ramenima i sjela na stolicu pored njega.

Nakon sat i po, stjuardesa je najavila juris na avion.
Iako smo bili zadnji u redu i zadnji u busu koji je vodio jurisnike na avion, znali smo da cemo prvi izac iz busa (stajali smo kraj vrata) te prvi uc u avion.
"Haj fajv!", rekla sam Brusu.
"Haj fajv!", reka je on i pljesnuo dlanom o moj.

Cim je poceo juris i jagma za sjedalima primjetili smo da niko ne jurisa na emergency exit.
"Glupog li naroda, oli ne znaju da na emergency exit sjedalima ima vise mjesta?", primjetili smo Brus i ja i ugnijezdili se na ista.
Malo nakon toga, dosla je stjuardesa i pocela objasnjavat kako da otvorimo vrata u slucaju rusenja.
"Issa ti, oli se ova misli rusit?", mislila sam.

Nakon sto je osla, promotrila sam putnike. Preko puta nas sjedio je pilot i spavao.
Nije mi bilo jasno zasto spava umjesto da osluskuje i bude spreman pomoc pilotima u cockpitu.
Odlucila sam ga drzat na oku i budit u slucaju neobicnih avionskih manevara.

Neobicni avionski manevri nisu se, medjutim, dogodili sve do samog slijetanja. Avijon se poceo ka malo neobicno okretat.
Momentalno sam se uspravila ko puska i pogledala spavajuceg dodatnog pilota.
I dalje je krmio.
Svjetla u kabini su pocela zmigat.
Pilot je i dalje krmio.
"Mislim da ga moram budit", taman sam pomislila, al avion je vec picio pistom. Malo prebrzo, ako se mene pita.
Odma su mi u glavu dosle slike avijona u Sao Paulu koji se strmopizdijo u zgradu prije par mjeseci. Nije bilo prezivjelih.
Panicno sam pocela gledat dal su oko nas poljane ili zgrade. Srecom, Englezi su bili pametniji nego Brazilci pa aerodrome nisu izgradili u gradu nego malo izvan. Oko nas su bile poljane. "Dobro je", mislila sam, "Presisamo li pistu, malo cemo makadamom i poljanom. Necemo se zabit u zgradu i eksplodirat."
Potom sam stisnula Brusovu ruku ko da sam od gvozdja. Mislim da sam mu prekinila dotok krvi jer mu se malo zabijelila.
Ipak, avijon je stao na vrijeme.
Phew.

2 comments:

Anonymous said...

Zašto ja ovo prije nisam otkrilaaa .super pišeš.od takvih zgoda dalo bi se knjigu napravit.odlično!!!

Kristina said...

Paaaa....ne znam zasto nisi prije otkrila, al mi je drago da ti se svidja u svakom slucaju. :)

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...