Saturday, 7 July 2012

Indija-Kobre



Ja sam neustrasivo celjade i plivala sam s morskim psima ne jednom, nego dvaput, al ima zivina kojih se bojim. Te zivine zovu se zmije.
Ne samo da ih se bojim, nego imam pravu fobiju od njih. I ne samo da imam fobiju, nego sam i opsjednuta istim na jedan grozomoran, mazohisticki nacin. Ako se zmija pojavi na TV ekranu, gledam ko omadjijana, al gledanje popratim vriskom i zakopavanjem lica u dlanove. Prelistavam li enciklopediju o zivotinjama, kad dodje red na kategoriju REPTILI, podvrsta: ZMIJURINE, pomno pazim da mi ni vrsak prsta slucajno ne dodirne bilo koji dio zmijurine na slikama jer nikad se ne zna kad reptilka moze iskocit sa slike u knjizi i zabit svoje zmijske ocnjake meni u lice i zaspricat me otrovom od kojeg cu umrijet u groznim mukama za circa 2 minute. Uglavnom, zmije-LJUDOZERKE!!!

Problem je taj da svi znaju da u Indiji ima zmija. Ne bilo kakvih nego KOBRI!!!
"Ej, jes vidjela one zmijske madjionicare tamo zadnji put?", obratila sam se Kravi jos u avionu.
"Kakve zmijske madjionicare???"
"Znas, one...sto puhnu u frulicu pa onda zmija svom snagom zbaci poklopac s pletene kosare i pocne plesat ko omadjijana."
"Kao prvo, zmija ne zbaci poklopac svom snagom, nego ga "madjionicar" digne. Kao drugo, nisam ih vidjela zadnji put, ne."
"A zmije?"
"Sta zmije?"
"Jes' ih vidila?"
"Nisam."
"Al ih ima?"
"Ma nema bas.", slagala je Krava koja je vec otprije upoznata s mojom zmijskom fobijom.

Nesto kasnije...
"Ej, a jes znala da Indijci masovno umiru u groznim mukama jer ih kobre stalno grizu i napadaju."
"Ma, odakle ti to sad?", pitala je Krava.
"Gledala sam na Nashonal Dziografik."
"Lazes."
"Ne lazem."
"To ih valjda po selima grizu. Ne znam bas dal svi masovno umru od toga."
"Umru. U GROZNIM mukama.", naglasih ja zadnji dio.

Jos kasnije...
"Ej, sta mislis ocel bit protuotrova u Goi?"
"Kakvog?"
"Zmijskog. Mislim...ocel ga imat tamo pri ruci kad zmije pocnu grist? I kolko cemo imat otrpilike vremena, a?"
"Ajme, nisi normalna. Nece nas nitko grist.", rekla je Krava i momentalno zaspala.

Naravno, cim smo se uselili u nas bungalow, primjetila sam da od bungalowa do plaze vodi puteljak kroz dzunglu.
"Ajmo na plazu", obrati se meni Krava Ljepote.
"Ajmo, al ne idem kroz snake alley", odbrusih joj ja, misleci pri tom na dzungleni put.
"Ma daj, nema zmija tamo."
"Brijem da ih ima bar pet u svako doba dana. Kobri!"
Krava je zakolutala ocima i obratila se recepcionerki: "Ej, jel ima na ovom puteljku do plaze kobri?".
Recepcionerka je ocito shvatila da dvije lude turistkinje zele vidjet kobre i rekla: "Da, da...ima, ponekad."
"IJU!!! Eto, vidis!!", pobjedonosno sam pogledala Kravu.
"Ma nece ih bit po danu, ajmo.", odbrusila je ona i stala nogom na zmijski puteljak.
"OK, nek ti bude, idem, al ti idi prva. Pa ako grize, nek tebe grize. I stupaj nogom i pricaj da nas zmije cuju da dolazimo i maknu nam se s puta.", rekoh ja te bojazljivo spustih nogu na put.
Krava je zakolutala okom, al je stupala i kokodakala.
Nema sa mnom labavo.

Nakon sto ni poslije par dana nisam od zmije vidjela ni Z, malo sam se opustila.
Jedan dan odlucila sam otic na plantazu zacina, da vidim sta i kako ima tamo.
Krava Ljepote je ostala na plazi, a ja sam unajmila sofera i pripremila se za par uri drndacine.
Pri dolasku tamo, izlaktarila sam se kroz ostalih par turista da uvijek budem u prvom redu i slusam kako zacin-picka kokodace o zacinu ovom ili onom, kako ga beru, kako ga obradjuju i kolko koji kosta i za sto sluzi. Mislila sam da cu tako postat bolja kuharica, sta li.
Hodali smo tako, turisti, vodic i ja, od grma do grma, od stabla do stabla. Kako god bi gdje dosli, tako bi ja stala prva ko saka u oko. Da me svi vide i da ja sve imam na oku.
Pri zadnjem stablu, ja sam mudro uhvatila poziciju tik ispod stabla. Uputila sam pobjedonosan pogled ostatku grupe. Oni su svi blejali i pokazivali prema meni.
"Sta li samo gledaju? Mozda su im lijepe moje naocale...ili haljina...ili ja...", nagadjala sam skromno.
"Mozda gledaju u stablo...", nagadjala sam ja dalje i podigla pogled prema krosnji.

U slijedecem trenutku, par stvari se dogodilo simultano...
Ja sam ugledala zmiju, kricavo zelene boje kako plazi po grani tridesetak centimetara od moje glave te zaskvicala ko skvo i pocela trcat (u japankama!!!) te obarat olimpijske rekorde.
Engleski glupson turist se isao pokazat pred zenom te dodirnut zmiju!!!!
Zacin-vodic je zadrekala: "Ne diraj tu zmiju!!!! Skace!!!!! AAAARGHHH!"
Zmija je pobjegla (ili skocila, ne znam) te odzmigala negdje.
Ostatak turista je isto zaskvicao, al su za razliku od mene ostali ukopani na mjestu.

I tako sam ja vidila zmiju.

0 comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...