Indija-Bashir

Krava Ljepote i ja lijeno smo se vukle prasnjavom cestom do plaze.
Oko mi je palo na zeleno indijsko cebe koje se svjetlucalo na suncu.
"Nu, indisjko cebe! Zeleno! Bas onakvo kakvo volim.", rekla sam.
"Ocemol unutra?", pitala je Krava.
"Ocemo.", odgovorila sam.

Na ducanu je velikim slovima pisalo "Bashir The Best"
Unisle smo unutra gdje nas je docekao Bashir. Bashir, the Best.
"Dobar dan.", rekle smo nas dvije.
"Dobar dan.", rekao je Bashir, "Sjednite. Ocetel popit caj?"
"Erm...kakav caj?"
"Kashmirski.", rekao je Bashir i pucketnuo prstom prema kuhinji.
"Daj, al necemo nista kupit.", rekle smo.
"Al zelimo pogledat zeleno cebe koje visi vani.", dodala sam ja.
Bashir je donio cebe i caj.
"Ol nemas vece cebe? Treba mi za dupli krevet.", rekla sam ja srcuci caj (koji je bio iznimno dobar).
"Imam, al zuto.", rekao je Bashir i iznio zuto cebe.
Onda je redom iznio rozo, ljubicasto, crveno i narancasto cebe.
"Ne! Ja ocu zeleno!", rekla sam autoritativno i srknula jos malo caja.
I ne zvao se on Bashir the Best nego ravno na telefon caci u Kashmir.
"Alo, caca....bla bla bla...zeleno cebe."
Potom se obratio meni, "Zeleno duplo cebe ce bit ovdje za tri dana.".
"Izvrsno.", rekla sam.
"U medjuvrmenu mozete pogledat jos par stvari.", rekao je Bashir i izlozio chillume, nakit te slike svoje familije.
"Lijepa ti je familija, al necemo nista kupit.", rekle smo ne predajuci se nasim shopping porivima.

Izasle smo s chillumom i ogrlicom te mahnule Bashiru koji je stajao na vratima ducana zadovoljno sucuci brk.