Dubrovnik-Baba

Hodali smo po zidinama i vukli jezike po podu od pasje vrucine. Brus se htio penjat sve vise i vise i vise.
"Brus, jebenti, dusu cu ispustit, stani malo, ej.", dernjala sam se, a on me ignorirao.
U to smo dosli do dvije babe sto su cakulale i plele.
"Di su se ove uspele vako visoko po ovome zvizdanu?", mislila sam i stala malo ka da cu pogledat njihovu robu za prodaju, a zapravo da odmorim noge.
Babe su jedva docekale da neko stane kraj njih i nabacile jos vecu casku. Mozda im je bidnima dosadilo cakulat samima.
Pocele su o tome koji turisti kupuju (Japanci, Amerikanci i stari zivalj svih nacija), a koji nista ne valjadu (mladi). Dodale su i to da kad dodju kruzeri, utrzak je uvijek dobar.
Odjednom me jedna od njih pogledala sumnjicavo ispod oka i pitala:"Je li, a oklen ste vi kad govorite ko mi, a?"
"Imisusovo ti, baba, pa iz Hrvatske.", rekla sam prestravljeno.
"Al naglasak ti je stranjski", nije se dala baba i dalje skiljeci sumnjicavo.
"Que???", mislila sam: "Baba je bice potegla loze u rano jutro pa joj se pricinja."
Da se spasim teatralnim potezom ruke pokazala sam joj Brusa i rekla:"On je iz Brazila."
Upalilo je. Baba ga je odmjerila od glave do pete te zakljucila:"Brazilska kava je najbolja. Na svijetu."
Druga je na to dodala: "A prsut..prsut je najbolji iz Hercegovine."
"Tako je, baba", slozila sam se iako ne jedem prsut.
Jer...ko sam ja da proturjecim babi.