Brus Se Pravi Herkul

Osim sto derneci i zali se na vrijeme te shodno tome hoda u zimskoj jakni iako je ljeto, Brus se razletija da pomogne meni i Cimeru oko kucnih poslova.

Scena 1:
"Nu, treba pod u kuhinji oprat", rece Brus
"Ne pada mi na pamet da ga perem. Cimerov je red. A on ako hoce cekat da mu se kolonija termita napravi na podu, samo naprijed.", reko ja
Brus na to ni pet ni sest, nego skinija majicu, partvis u ruke te peri-deri.

Scena 2 (u ducanu):
Brus meni: "Kakvu to mini hranu kupujes?"
Ja: "!!!???"
Brus: "Sve nesto zeleno pa mini upakirano, to nije hrana"
Ja: "Ovaaaaj...."
Brus: "Meni treba hrana za prave muskarce...meso, riba, krumpir, pasta, salata...."
"Imam salatu!", prekinuh ga ja pobjedonosno i izvadih mini vrecicu organske rukule vec oprane i upakirane
"To nije salata", rece Brus i posegne za ogromnom glavurinom salate na supermarket polici i stavi je u kolica.
Slijedecih po ure je proveo posezuci za ogromnim pakovanjima mesine, krumpira, 3 kila jabuka, 3 litre soka i najvecim pakovanjem mlijeka koje sam ja vidjela u svom zivotu popracenim rijecima da ce on to pojest za circa 2 dana.
Tek nakon sto su kolica bila natrpana hranom za PRAVE muskarce uputili smo se na checkout.
Kroz glavu mi je prolazilo..."Imisusovo, ko ce sve to nosit kuci?"

Cim smo izisli iz marketa, ja sam se ko pickica uputila prema taksiju.
"Yo, di ces?", reko je Brus
"Paaaaa....na taxi"
"Ti nijesi normalna, lovu na taxi trosit bezveze"
"A jel? Pa ne mogu ja sve ovo u rukama nosit."
"A ko je reko da ces ti nosit??? A????", rece Brus i meni dade vrecicu s novinama i kruhom, a on se uprti s 8 vrecica od 4 kile svaka.

Drugim rijecima, pravio se Herkul.