Monday, 9 July 2012

Argentina-O Homoerockom Trenutku



Kako je prvi turisticki izlet zavrsio uspjesno jer sam vidila llame i isprobala kokino lisce, momentalno sam bookirala i drugi izlet. Isto u Ande, al u drugom smjeru.
Liberty i Ana(rhija) su odlucile da ce mi pravit drustvo.

Polazak je opet bio u sest i po i narod je bio pospan. Argentinka sto je sjedila kraj mene, naslonila se bez pardona na moje rame i zaspala. Nisam je htjela budit jer mi je prijao dodir njene kose na mom golom ramenu. Bila je lijepa i imala je dobru sisu. Pa i drugu. Neki bi rekli da je to bila homo-erocka scena. I bili bi u pravu.

Na izletu smo gledali llame, kaktuse i planine. A onda smo stali za rucak u nekom selu.
Liberty je osla nac restoran za calabrcnut, a Ana(rhija) i ja smo osle razgledat selo. U dolini ispod sela tekla je nekakva poluosusena rijeka, a na njoj su se napajali konji.
"Ocemol se spustit do njih?", pitala sam.
"Ajmo.", rekla je Ana(rhija).
"A sta ako pocnu jurisat na nas?"
"Pa nece valjda."
Osim nas, do konja se spustio i divlji magarac.

cinjenica: na sjeveru argentine rastu divlji magarci. secu se u krdima i pasu travu i nista ne rade. dok nisam osla u argentinu nikad nisam upoznala divljeg magarca. sad ih znam puno.

Magarac se htio igrat s konjima i pit iz iste rijeke, al konji se nisu htjeli druzit s njim i bjezali su od njega. Magarac ih je uporno pratio i nije se dao. Htio je bit njihov prijatelj. Onda je jednom konju puko film i udario je magarca kopitom. Mislim da je bolilo. Bilo mi ga je zao.

"Ajmo jest.", rekla je Ana(rhija) kad joj je dosadilo gledat konje i magarce.
Liberty se vec kocoperila sjedeci za osuncanim stolom restorana. Oko nje su letile muhe. Raznorazni Indijanci su zvakali zilave komade mesa i nije im smetalo sto muhe lete oko njih.
Meni je bilo zlo od muha, pa sam osla u wc oprat ruke misleci kako ce mi to nesto pomoc. Ispred mene su cekale dvi stare, pa i krezube Indijanke. Smijesile su se i razvezle pricu sa mnom. Nista ih nisam razumila, pa sam na sva njihova pitanja odgovarala sa "Si." Nijedna od njih nije pustila vodu iza sebe.

Vlasnik restorana je doso pitat sta ocemo jest i ukazao nam na cinjenicu da je specijalitet restorana koza na raznju.
"Ja cu kozu.", dreknula je Ana(rhija) odma.
Potom mi je objasnila kako je odrasla kao vegetarijanac i kako ni ona ni Liberty nisu smjele jest meso. Cim su navrsile 15, tinejdzersko buntovnistvo najavile su krkanjem mesa i izivljavanjem nad istim.
Ja nisam bila dovoljno hrabra za kozu pa sam narucila kravetinu.
Kravetina je na stol dosla krvava ko da su je sad sjekirom sjekli. Momentalno mi je postalo zlo. Ja volim kad je meso dobro peceno, pregoreno cak, tako da ne moram mislit kako je doslo od mrtve krave nego mislim kako je odrezak res pecen upravo sad bio ubran s obliznjeg drveta ko vocka.

Dok sam ja svoje meso gurala po tanjuru, Ana(rhija) i Liberty su kozu obrstile do kosti. Potom je Ana(rhija) izvadila plasticne cackalice iz mini kontejnera i pocela hvatat ostatke hrane po zubima.
Cackalicu sam uzela i ja.
"Je li, jel ti trebam vratit cackalicu?", pitala sam ja.
"Ne moras."
"Al plasticne su. Mozda se mogu oprat."
Mislim da je ovdje zakolutala okom.
Ja se nisam dala:"Je li, jel su ovo cackalice iz Australije?"
"Nisu. Iz Amerike su."
Odma mi je bilo krivo sto nisam Guzijolu pitala da mi iz Amerike donese plasticne cackalice. Nikad se ne zna kad ti tako sto moze zatrebat.

Sjedile smo tako i damski cackale zube cudotvornim cackalicama iz Amerike kad sam krajickom jednog oka primjetila naseg sofera kako se gega prema nama.
"Je li, kolko ti jezika pricas?", pitao je on gledajuci ravno u mene.
"Tri i po."
"I po?"
"Je, japanski ucim."
Sofer nije nista rekao. Stajao je i mislio. Kad je naposlijetku progovorio, rekao je:"Ja razumijem katalanski."
Pomislila sam:"Naravno da da. Pa to i pricas.", al ubrzo mi je postalo jasno da on misli kako ja pricam neku zanimljivu verziju spanjolskog koja se zove katalanski.
"Ja pricam portugalski.", ispravila sam ga.
"To je portugalski?", zacudio se on.
"Aham."
"Onda razumijem portugalski.", rekao je zadovoljno on.

Poslije rucka osla sam obac lokalne suvenir ducane.
Ne znam zasto, al kad putujem meni pukne neka zica u glavi i mislim kako je super cool obuc se od glave do pete u lokalnu "narodnu nosnju". Tako se u Tajlandu nisam skidala iz ribarskih gaca, u Indiji iz sari sukanja, a u Brazilu iz minimalnih kupacih kostima.
Sad sam se nasla kako mjerkam i odmjeravam full gaucho uniformu skupa s leprsavim gacama i ogromnim ponchom. Srecom, spijecila sam se u zadnji cas. Osim toga, u Londonu nemam gdje krave gonjat. Nemam cak ni krave. Pa ni konja.
Doduse, moj put po Argentini nije gotov. Jos uvijek postoji sansa da se Londonom prosetam obucena ko argentinski kauboj.

0 comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...