Saturday, 7 July 2012

Indija-Zivotinjsko Carstvo



Indija je puna zivotinja i zivina. Ima ih na svakom koraku, os u dzungli, u moru, u zraku i u bungalowu u kojem smo odsjele Krava Ljepote i ja.
Ponekad mi se cini da imamo zooloski vrt u sobi. Osim mrava ubojica i jedno dvanaestak gustera sto dolaze i odlaze u sobu kako im se sprdne i uglavnom vrijeme provode zalijepljeni za zid, nedavno nam se u sobu uselio i oveci pauk dlakavih nogu; "Euuuuw, pauk.", rekla je Krava Ljepote i glavom pokazala na zid.
"Iju! Sta cemo sad?", usplahirila sam se.
"Da ga maknemo?"
"Kako?"
"Ne znam."
"Mozda je otrovan."
"Hmmm...da ga ostavimo onda?"
"Sta cemo ako nam se uvuce u grlo i izleze jaja?"
"Hmmm...najbolje da ga ne diramo, al da ga imamo na oku."
"A da mu damo ime...?"

Na srecu, nismo se trebale bojat paukovog nesenja jaja u nasa grla. Za to se pobrinula neka druga buba.
Jedan dan dok smo lezale na krevetima usred bijelog dana i znojile se ko prasad, a iznad nas je tiho zujao ventilator protiv vrucine....
"Jebem ti sve!!!!!!!", dreknula sam i momentalno se digla s kreveta.
"Sta je? STA SE DOGODILO?????", uplasila se Krava.
"Jebem ti sunce, da ti jebem!!!!!"
"Ma sta je????"
"Uletilo mi je nesto u usta!"
"Pa ispljuni."
"Ne merem. Progutala sam. Uletilo je drito iz zraka u grlo."
"Pa onda nista. Popij vode.", uzdahnula je Krava i vratila se u lezeci polozaj.
"Ne razumijes. Mislim da se jos mice."
"Ma ne mice se."
"MICE. NU, osjecam ticala u grlu. Eeeeuuuuw!!!"
"Ako si progutala onda vise nije zivo."
"Je. Osjetim. AJME, JOJ!!!"
Krava je zakolutala okom. Mozda je zakolutala i drugim...nisam sigurna.
"Jaooooo, sta cu ako mi izleze jaja u grlu???"
"Ma nisi normalna s tim lijeganjem jaja."
"Sta nisam? To se dogadja svaki dan."
"Ma di? Kome?"
"U Africi. I Brazilu. Aha."
Krava je slegnula ramenima i nastavila gundit.
U meni je rasla panika.

Nesto kasnije na plazi...
"Je li? Jel osjetis joj bubu u grlu?", upitala me Krava.
"Dabome. Ne mogu ni pit ni gutat. Samo bublja ticala osjecam."
"Os da zovemo doktora?"
"Necu. Ak ne prodje do sutra, onda cemo zvat. Uostalom, bit ce zanimljivo vidit kad male bube pocnu izlazit van iz jaja."

Posto se nakon dva dana nista nije izleglo, zakljucila sam da ni nece te da su originalnu bubu ipak probavile zelucane kiseline.

Izvan sigurnosti bungalova, krile su se jos vece opasnosti; zmije, leteci psi, divlji veprovi, koze, skorpioni...
Tako nas primjerice dnevno juri po bar jedan divlji vepar. To ide otprilike ovako...da dodjemo do omiljenog restorana gdje svako jutro krcemo muesli i jogurt, mozemo izabrat dva puta. Duzi i kraci. Mi, naravno, uvijek izaberemo kraci. Problem s kracim putem je taj da je taj put samo poluiskrceni puteljak kroz mini dzunglu. Na jedno pola puta, ja se okrenem i pogledam iza. Iza nas obicno stoji i gleda divlji vepar (omanji).
"Ne gledaj sad, al iza nas je divlji vepar."
"Opet?", zacudi se Krava stalno.
"Da li znas da divlji vepar moze oborit covjeka ukoliko se zatrci u njega?"
"Waaaarghhhhhh!!!!! BJEZMO!"
Onda se zatrcimo i trceci dodjemo do restorana. Ne znam koja bude veprova reakcija jer se ne usudim pogledat i vidit kako trci za nama. Ipak, sigurna sam da nas juri, al da smo mi brze.

Posebna prica su zivine sto proganjaju ljude iz prikrajka...
Vracajuci se s derneka jedne noci neposredno prije nego sto smo gurnule kljuc u bravu bungalova, uocile smo da nas nesto promatra iz zbunja.
"Nu, sta je o....AAAAAAAARGGGGGHHHHHHHH!!!!"
"AAAAAAAAAARGGGGGHHHHHHHHHHH!!!!"
Prije nego sto smo uspjele dovrsit recenicu, to nesto iz zbunja je proletjelo visoko kroz zrak i spustilo se nama pred noge.
"AAAAAAARRRGGGGGHHHHH!! Matere ti, OTVARAJ vrata!!!!", derala se Krava dok sam ja seprtljavila s kljucevima.
Stisnule smo se uza zid, dok nam je "to nesto iz zbunja" disalo uz noge.
Konacno sam uspjela otkljucat vrata i nas dvije smo brzinom munje nahrupile unutra i lupile vrata "tom necem iz zbunja" ravno u nos.
"Phew. Spasile smo se.", rekla je Krava.
"Vau-Vau", culo se s druge strane. Bio je to "leteci" pas.

Drugom zgodom na plazi smo primjetile leptira. Nije to bio bilo kakav leptir, nego leptir deluxe. Ogroman u svim duginim bojama.
"Nu, kako je lijep.", kokodakale smo jedna drugoj.
Deluxe leptir je na to zaleprsao, spustio se na pjesak i...UGINUO.
"Surova je ova Indija", zakljucila je Krava konacno.

0 comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...