Brazil-A Mozda Su U Sumi

Vozeci se dalje prema obali (ako se pitate zasto opet o istoj voznji, jebiga...Brazil je velik i voznje dugo traju)...primjetila sam sume, pa jos suma, pa ponekog mungosa kako lijeno pedalira na biciklu napravljenom circa 1956. pa opet malo sume, pa suma, pa jos malo.

Nije to bila obicna suma, to je bila gusta, neprobojna suma puna egzoticnog i nepoznatog drveca iz kojih se dizala para i oblaci. Da sam kojim slucajem htjela izic iz auta te nastavit sumom, trebala bi mi sablja i Indiana Jones skills za rasciscavanje raslinja samo da zakoracim u nju.
I ne samo da je bila gusta i neprobojna nego i velika. Toliko velika da smo se kroz cijelu voznju vozili uz kraj sume i vidili samo sumu.

"Jel Brus, kakva je ovo suma?"
"To ti je Mata Atlantica, odnosno njeni ostaci.", rekao je Brus.
Potom sam se sjetila da u svim knjigama o Brazilu pise kako je Mata Atlantica prakticni nestala jer su je Brazilci raskrcili.
"Bog te mazo, pa kolka je bila kad je jos uvijek ovoliko ima a knjige pisu da je nema?"
"Velika." zakljucio je Brus mudro.
"I sad je.", reko ja ispod glasa te pomislih kako bi 4 Hrvatske mogli stavit u tu sumu i kako nam uzrecica "A mozda su u sumi..." i ne bi imala smisla jer bi svi mi tad bili u sumi.
Mali sumski narod Hrvata.

I tako, kad vam drugi put neko kaze kako Mata Atlantica ne postoji, zapamtite da je sve relativno.