Monday, 9 July 2012

Argentina-O Tome Kako Se Usvinjujem



Iako ne volim cokoladu, sjela sam u Cafe Tortoni i narucila gustu toplu cokoladu sa churros. Churros su ko neki duguljasti ustipci...deep fried i obilno posuti secerom.
Bio je to recept za dijabetes pa i za srcani udar.
Nije me bilo briga.
Bila sam u Argentini i krkala sam sve u sesnaest.
Krave, pilice, telad, sladolede na lopate i ostalo...
I iako niti jedno jelo dosad nisam uspjela zavrsit, nisam se prestajala nadat da hocu.

Srkala sam cokoladu i gledala vitke Argentinke kako prolaze gradom.
"Kako li su samo tako mrsave?", pitala sam se.
Zakljucila sam da vjerojatno ne krcu po pola krave svaki dan kao ja.

Popila sam pola cokolade i krknula 3 churrosa i krenula prema hostelu.
Ocekivala me 15-satna voznja do Tucumana. Cula sam da je to vazan grad u argentinskoj psihi. Sjediste revolucije ili...sjediste pocetka nacije...ili nesto tako. Povijest mi nikad nije bila jaca strana (bas kao ni matematika, pa ni fizika, a kamoli tek kemija). U svakom slucaju, odlucila sam vidit sta tamo ima.

0 comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...